Tri orguljaška koncerta u Beogradu: Štefan Doner, Huan de la Rubija i Arno Hartman
Ovogodišnji, jubilarni 25. Međunarodni festival Dani orgulja – Dies organum pružio je publici izuzetnu priliku da kroz raznovrstan programski luk upozna širok spektar interesantnih kompozicija pisanih za orgulje.
Rebeka - biblijske scene Sezara Franka
〰️
Rebeka - biblijske scene Sezara Franka 〰️
Već na samom otvaranju festivala, publika je imala retku priliku da čuje impozantno i kod nas gotovo nepoznato delo Rebeka – biblijske scene Sezara Franka. Izvođenje je bilo povereno Horu Dečjeg kulturnog centra Beograda, koji je pod vođstvom dirigentkinje Nevene Ivanović i uz muzičku saradnju orguljašice Lane Jelenković, sa velikim uspehom izneo ovo zahtevno delo. Rebeka je zasnovana na priči iz Knjige postanja Starog zaveta i komponovana u formi oratorijuma.
U muzičkom smislu, delo odiše bogatom melodijskom invencijom i složenim harmonskim spletovima, koji se u dinamičnom dijalogu razmenjuju između orgulja, dečjeg hora i solista.
Rebeka je zasnovana na priči iz Knjige postanja Starog zaveta i komponovana u formi oratorijuma.
Uz ovu kompoziciju, kao uvodni deo koncerta, izvedena je i Litanija francuskog orguljaša i kompozitora Žana Alena – delo nadahnuto melodijskim tokom koji evocira pojanje i molitvu. Lana Jelenković je vešto oblikovala i interpretirala bogatu melodijsku i akordsku teksturu ove skladbe.
Orguljska muzika u fokusu: Koncerti Donera, de la Rubije i Hartmana
Festival su obeležila i gostovanja istaknutih evropskih orguljaša. Publici su se predstavili Štefan Doner iz Austrije, Huan de la Rubija, titularni orguljaš bazilike Sagrada Familija u Španiji, i Arno Hartman, umetnički direktor Festivala orgulja u Bohumu, Nemačka.
Svaki od njih doneo je sopstveni, gotovo dijametralno različit programski pristup, otvarajući publici mogućnost da upozna različite estetske pristupe i nova ostvarenja za orgulje. Iako se prirodno nameće potreba za međusobnim poređenjem njihovih koncerata, namera je da se to izbegne, kako bi se naglasila posebnost i jedinstvena umetnička poruka svakog nastupa.
Od baroka do modernizma: orguljski mozaik Štefana Donera
〰️
Od baroka do modernizma: orguljski mozaik Štefana Donera 〰️
Koncert orguljaša Štefana Donera predstavio je izuzetno promišljen i dramaturški izbalansiran program koji je povezao četiri epohe, četiri estetske vizije i četiri različita odnosa prema orguljama kao instrumentu.
Od monumentalnog baroknog izraza Johana Sebastijana Baha, preko elegantne simfonijske transkripcije Betovenovog Allegretta, do introspektivne virtuoznosti Šumanovih skica i bogatog harmonskog jezika Marsela Diprea – koncert je ponudio slojevitu, ali skladnu zvučnu celinu.
Štefan Doner
Veče je otvoreno Bahovom Takatom i fugom u F-duru, BWV 540, u kojoj je Doner pokazao svoju posvećenost stilu i jasnoću strukturalnog mišljenja. Tvrda arhitektura Bahove polifonije bila je istovremeno grandiozna i gipka, sa jasno profilisanim temama i savršenom kontrolom tempa. Tokata je imala širinu i energiju, dok je fuga bila vođena s posebnom pažnjom prema glasovima, gotovo filigranski precizno.
U nastavku, Allegretto iz Sedme simfonije Ludviga van Betovena, u orguljskoj transkripciji (Anđelo Marija Trovato), uneo je tonalni kontrast i lirsku smirenost. Doner je ovom delu pristupio s merom, izbegavajući preteranu ekspresivnost i zadržavajući diskretnu pulsaciju koja je podsećala na izvorni orkestarski karakter, ali istovremeno otkrivala novu dimenziju Betovenove jednostavne melodije u bogatom orguljskom zvuku.
Šumanova skica Lebhaft iz ciklusa za pedalni klavir op. 58 predstavila je intimniji, gotovo salonski aspekt koncerta. Doner je u ovom delu pokazao ne samo virtuoznost, već i muzičku duhovitost i razigranost, naglašavajući romantičarsku mekoću linije i ritmičku živost.
Vrhunac večeri bio je triptih Tri preludijuma i fuge op. 7 Marsela Diprea, dela koje zahteva potpunu tehničku spremnost, ali i duboko razumevanje modernog orguljskog jezika.
Doner je pristupio ovom delu s izuzetnom koncentracijom i unutrašnjom energijom. U Dipreovim gustim teksturama i harmonskim klasterima nije bilo ničega zamućenog – sve je bilo jasno, pregledno i artikulisano. Posebno su impresivne bile fugalne deonice, u kojima je orguljaš uspeo da stvori osećaj neprestanog toka i razvoja, bez gubitka formalne čistoće.
Interpretacija Štefana Donera ostavila je snažan utisak. Njegova svirka je svedočila o velikoj muzikalnosti, disciplini, dubokoj koncentraciji i, možda najvažnije – istinskoj posvećenosti svakom tonu. Njegovo izvođenje bilo je istovremeno analitičko i emotivno, tehnički besprekornо, a izražajno bogato i nijansirano. Posebno je impresionirala preciznost u detaljima – od fraziranja i artikulacije do promišljenih registracija koje su pratile dramaturgiju svake kompozicije.
Vatrena posvećenost i avangardni duh: Koncert orguljaša Huana de la Rubije
〰️
Vatrena posvećenost i avangardni duh: Koncert orguljaša Huana de la Rubije 〰️
Veče sa španskim orguljašem Huanom de la Rubijom bilo je prožeto strašću i virtuoznošću. Njegova interpretacija donela je u dvoranu osećaj užarenosti.
Program koncerta bio je stilski šarenolik: od barokne raskoši Hendla i Baha, preko duhovite i slojevite teme Žan Alena, pa sve do meditatvne i minimalističke atmosfere Filipa Glasa.
Huan de la Rubija
Završni deo koncerta bio je u znaku improvizacije – u kojoj je de la Rubija zasijao punim sjajem. Njegova improvizacija, izvedena u pravom smislu reči „u trenutku“, pokazala je ne samo tehničku spremnost, već i duboko razumevanje stila, harmonije i izraza.
Iako se može reći da je koncepcija celokupnog programa bila pomalo razuđena i da nije imala sasvim jasno dramaturško usmerenje, interpretativni intenzitet i autentičnost muzičara dali su celini koherenciju. Posebno je snažan utisak ostavila Glasova Mad Rush, koja je pod njegovim prstima dobila duhovnu dimenziju, prožetu unutrašnjom tenzijom i smirenjem.
Huan de la Rubija svakako je umetnik koji pomera granice očekivanog. Njegov avangardniji pristup orguljama, otvorenost prema savremenim izrazima i sloboda u improvizaciji čine ga izuzetno zanimljivim i inspirativnim izvođačem današnjice.
Bah – transkripcije i fragmenti: propuštena prilika
〰️
Bah – transkripcije i fragmenti: propuštena prilika 〰️
Koncert nemačkog orguljaša Arna Hartmana, održan pod naslovom Bah – transkripcije i fragmenti, ponudio je zanimljivu programski osmišljenu celinu, u kojoj su se smenjivala originalna Bahova dela, transkripcije njegovih orkestarskih i vokalnih kompozicija za orgulje, kao i fragmenti koje su kasnije dovršavali drugi autori.
Uprkos obećavajućoj koncepciji, veče je ostalo ispod očekivanja, pre svega zbog interpretacije koja nije uspela da prenese unutrašnju dramatiku i slojevitost Bahove muzike.
Arno Hartman
Od samog početka do izvođenja Šestoglasnog ričerkara iz Muzičke žrtve, interpretacija je delovala bledo, mehanički i bez izražajne dubine. Iako je tehnički pristojno izveden, program je patio od nedostatka unutrašnje kohezije i jasnoće muzičke misli. Hartmanov pristup ostavljao je utisak distanciranosti, sviranje je bilo svedeno i bez potrebne emocionalne angažovanosti.
U drugom delu koncerta došlo je do određenog kvalitativnog pomaka, no ni tada nije bilo dovoljno izražajne artikulacije ni filigranske preciznosti koja bi učinila program uverljivim i upečatljivim. Zamišljen kao svojevrsni dijalog Bahove genijalnosti u različitim žanrovima i obradama, koncert je u konačnici ostavio utisak propuštene prilike.
U okviru festivala održani su još i koncerti Dua Mari - Andre Jorger i Vensan Dibua, Koncert za decu, koncert Tria Flamma, kao i koncert Mlade nade, kojima pisac ovih redova nije prisustvova, te zbog toga o njima nije pisao.