Svadba vredna slavljenja: Opera Svadba Ane Sokolović na SOMUS-u
U nastavku SOMUS-a, u nedelju 26. oktobra izvedena je kamerna opera Svadba Ane Sokolović za šest ženskih glasova a capella.
Somborskoj publici predstavilo se Slovenačko kamerno muzičko pozorište, čiju je produkciju i izvođenje kompozitorka okarakterisala kao jedno od najboljih tumačenja svog dela. Istu ovu produkciju imali smo prilike da gledamo pre nekoliko godina na Kolarcu.
Naime, opera Svadba predstavlja ritual pripreme devojke Milice za venčanje i dešava se uoči samog čina. Ima šest likova – tri soprana: Milicu (Štefica Graseli), Danicu (Tereza Plut) i Lenu (Katja Konvalinka), i tri mecosoprana: Zoru (Irena Jebuah Tiran), Nadu (Barbara Jernejčič First) i Ljubicu (Ana Zemljarič). Dirigentkinja opere je Jelena Sasnik.
Amalgam različitih melodijskih i ritmičkih izvora
Sama opera zasnovana je na narodnim melodijama Balkana, ali u svom vokalnom izrazu sadrži i brojalice, kao i uplive popularne kulture savremenog doba, poput repovanja u samoj sredini opere. Ovim načinom Ana Sokolović je stvorila svojevrsni amalgam različitih melodijskih i ritmičkih izvora, objedinjene u jedinstveno muzičko ruho koje čini tok opere izuzetno dinamičnim. Dinamika razvoja ispraćena je i raznovrsnim muzičkim teksturama – od unisonog, antifonog i kanonskog do bordunskog pevanja – što doprinosi bogatstvu izraza. Iako je u pitanju delo za a cappella glasove, povremena upotreba perkusija dodatno boji muzičku sliku i naglašava atmosferu noći, introspekcije i ženskog zajedništva.
Fotografija: SOMUSTeksturalno bogat zvučni pejzaž
Talentovane pevačice zajedno sa dirigentkinjom stvorile su slojevit, teksturalno bogat zvučni pejzaž koji potpuno obuzima slušaoca. Njihove interpretacije muzičkog sadržaja bile su eksplozivne i pune emocija. Svaka pesma oblikovana je jasno i snažno, s naglašenim akcentima i izraženom dinamikom. Senzualnost izraza – kroz pevanje i pokret – čini oslonac režijskog rešenja i interpretativnog pristupa, u kojem se dramski i muzički elementi neprestano prepliću.
Bilo je nekoliko dinamičnih punktova opere koji su posebno došli do izražaja – scena svađe kroz pesmu Dva se petla pobiše, u kojoj ritmička napetost i humor nose scenski izraz, zatim završna scena Milice, u kojoj peva pesmu Duni mi, duni, lađane. Upravo u toj poslednjoj slici leži vrhunac opere – emotivni klimaks i svojevrsna ispovest glavnog lika. Milica, kroz tiho i iskreno pevanje, sabira sve ono što je prethodilo – ritual, prijateljstvo, strah, uzbuđenje i tihu tugu zbog promene koja sledi. U tom trenutku opera doseže najdublji emotivni sloj, pretvarajući se u lirsku refleksiju o ženi koja napušta jedno životno poglavlje i započinje drugo.
Interpretacije muzičkog sadržaja bile su eksplozivne i pune emocija.
Posebno upečatljivi trenuci nastupili su u scenama zajedničkog pevanja, u kojima se glasovi sjedinjuju u snažan kolektivni izraz. U tim trenucima čuje se i oseća puls zajedništva, sestrinstva i praiskonske povezanosti žena. Kontrast između ritualne smirenosti i emotivnih naboja stvara dramaturški luk koji publiku vodi kroz čitav niz emocija – od uzbuđenja i radosti do nostalgije i melanholije.
Ono na šta je važno skrenuti pažnju jeste činjenica da je ova opera pogodnija za izvođenje u manjim prostorima, gde će zvučna lepeza muzike moći šire da vibrira i da istovremeno stvori intimniju atmosferu u odnosu s publikom. Iako je Velika scena Narodnog pozorišta u Somboru pružila prostornost, umanjila je neophodnu suptilnost zvuka.
Iskrenost izraza
Svadba Ane Sokolović jeste delo koje prevazilazi granice opere i postaje muzički i scenski ritual. Njena snaga leži u iskrenosti izraza, u sposobnosti da spoji tradiciju i savremenost, arhaično i urbano, i da iz toga stvori umetnost koja je univerzalna, prepoznatljiva i duboko ljudska.