Pelengirijske i druge ludorije - koncert otvaranja sezone u Studiju Slavenski
U Legatu Josipa Slavenskog otvorena je nova sezona serije koncerata Studio Slavenski. Program pod intrigantnim naslovom Pelengirijske i druge ludorije okupio je izvođače Natašu Jović-Trivić (mecosopran), Aleksandra Ružičića (flauta), Magdalenu Rančić (kontrabas) i Marka Bogdanovića (klavir)
Arhaični prizvuci i meditativni tonovi
Veče je otvoreno Čarobnicom Ljubice Marić, kompozicijom nastalom 1964. godine na tekst osme ekloge iz Vergilijevih Bukolika. U njenom melodijskom rečitativu, prožetom arhaičnim prizvucima i meditatvnim tonom, Nataša Jović-Trivić demonstrirala je punu kontrolu nad glasom, stabilnu intonaciju i izražajnost donjeg registra, koji je nosio težinu mitske, gotovo obredne atmosfere. U svakoj izlomljenoj liniji intervalskih skokova i složenih ritmova, njena interpretacija bila je precizna, oblikovana i tonski sugestivna, dok je klavirska pratnja Marka Bogdanovića stvarala gustu zvučnu magmu, osvetljavajući duhovni pejzaž Marićkine mistične vizije.
Sledilo je delo Olge Janković – Bestežinsko stanje za flautu, kontrabas i klavir, koje kroz zvučne boje i teksture evocira iskustvo lebdenja u prostoru bez gravitacije. Izvođači su uspeli da dočaraju osećaj bestežinskog, gotovo nadrealnog mirovanja, u kojem se ton pretapa u tišinu, a svaki zvuk ima svoju masu i trajanje.
U Fruli Milorada Marinkovića, na stihove Momčila Nastasijevića, ostvarena je snažna dramatika u dijalogu glasa, flaute i klavira. Jović-Trivić je ponovo zasijala u ulozi interpretatorke poezije kroz muziku – svaka reč bila je jasno oblikovana i emocionalno obojena, dok su Bogdanović i Ružičić bogatom fakturom i finesama dinamike stvarali žalobni prizvuk koji se uzdizao do gotovo liturgijske ekspresije.
Posebno upečatljiv bio je doprinos Nataše Jović-Trivić, čiji je vokal bio oslonac cele večeri – istovremeno racionalno promišljen i emotivno preplavljen.
Lili Lalauna Ivana Brkljačića, pesma u trinaest slika za glas i klavir po tekstu Ive Andrića, koja je spojila elemente teatra i muzike, nametnula se kao centralna kompozicija koncerta svojom teatralnošću i duhovitošću. Nataša Jović-Trivić je u ovom delu pokazala punu širinu svog izraza – od šapata do ekspresivnih vrhunaca, od ironije do lirizma – dok su instrumenti činili slojevitu scenografiju zvuka, na trenutke gotovo vizuelnu.
Fotografija: Željko JovanovićRaznolikost savremenog srpskog muzičkog stvaralaštva
U tri vlaške basme Draška Adžića – Vuna, igla, kanap, kosti, za flautu i klavir (izveden je samo prvi stav), Aleksandar Ružičić je pokazao izuzetnu izražajnost i harizmu. Njegov ton bio je topao i neuhvatljivo magičan, što je savršeno odgovaralo obrednom, ritmički razigranom karakteru ovih skladbi. U ovom segmentu večeri energija je poprimila puls igre i rituala, u kojem su zvuk i ritam postali deo simboličnog obreda. Šteta je što nisu izvedena sva tri stava.
Naslovne Pelengirijske ludorije Vladimira Trmčića koje su okupile sve učesnike koncerta donele su kratak, duhovit i razigran završetak u programu. Te male forme, prepoznatljivih melodijskih gestova i ritmičkih obrta, umetnici su izveli s lakoćom, komunikativnošću i iskrenim uživanjem, čime su osvežili ton koncerta i uneli dašak vedrine.
U celini, koncert Pelengirijske i druge ludorije bio je snažan početak nove sezone Studija Slavenski. Program je pokazao raznolikost savremenog srpskog muzičkog stvaralaštva, a izvođači su svojim predanim radom i dubokim razumevanjem svake kompozicije stvorili večе puno kontrasta, ekspresije i umetničkog jedinstva.