Platonska ljubav između publike i umetnika: O koncertu Dominika Volenvebera na Oboa festu
Specijalni gost ovogodišnjeg Oboa festa bio je nemački oboista i solo engleski rog Berlinske filharmonije Dominik Volenveber.
Pored toga što je 29. juna održao koncert u sali Beogradske filharmonije, u okviru festivala je vodio i masterklas za engleski rog namenjen mladim muzičarima, pa su zahvaljujući tome imali jedinstvenu priliku da neposredno rade sa umetnikom svetskog renomea i steknu nova saznanja o interpretaciji i tehnici sviranja ovog instrumenta.
Međutim, ovde će biti reči o fenomenalnom koncertu na kojem je Volenveber interpretirao Sonatu za obou i klavir Fransisa Pulanka, Fantaziju br. 9 Georga Filipa Telemana za engleski rog solo, Portret II savremenog kompozitora Kristijana Josta za engleski rog solo, zatim Šubertov Imprompti op. 90 br. 3 u verziji za obou i klavir i, na kraju, Sen-Sansovu Sonatu za obou u D-duru, op. 166. Bio je ovo događaj za pamćenje, toga moramo biti svesni. Zašto?
Zbog toga što izvođenja orkestarskih sola Dominika Volenvebera kritičari često navode kao referentne primere umetnosti sviranja engleskog roga ili oboe. Međutim, na ovom koncertu ta umetnost sviranja dodatno je naglašena njegovim solističkim predstavljanjem uz pijanistu Marka Bogdanovića.
Samo onaj ko ne želi neće priznati da sviranje Dominika Volenvebera predstavlja vrhunsko muziciranje na oboi, a naročito na engleskom rogu. Ako malo istražimo porodično stablo Volenvebera, saznaćemo da mu je zvuk engleskog roga blizak još od malih dana: njegov otac bio je svirač engleskog roga u Bavarskoj državnoj operi. Iako je Dominik svoj umetnički put započeo svirajući flautu, nije mogao da izbegne svoju pasiju prema engleskom rogu.
Prirodna muzikalnost Dominika Volenvebera
〰️
Prirodna muzikalnost Dominika Volenvebera 〰️
Šta je to uzorno u njegovom sviranju? Najpre, njegovo vrhunsko muziciranje i prirodna muzikalnost, koja ističe njegov izuzetno topao, zaobljen i plemenit ton, besprekoran legato i sposobnost da gotovo u svakoj frazi prenese duboku emocionalnost bez preterane patetike. Primer toga bila je izuzetno dirljiva Pulankova Sonata, u kojoj je Volenveber transparentno prikazao duboko poznavanje muzike ovog kompozitora, ali uz određeni otklon, rezervisanost i emocionalnost koju je čuvao za Telemanovu Fantaziju i Šubertov Imprompti.
Upravo u ovim drugim dvema kompozicijama Volenveber se otvorio, stavljajući svoju dušu na scenu i zadivljujući publiku, koja se upravo nakon Šubertovog Impromptija zaljubila u sviranje ovog umetnika.
U Šubertovoj kompoziciji dao je svoju ispovest uz izuzetnu kantabilnost, smirenost, tehničku sigurnost i prirodnu muzikalnost. Dao je ono što publika traži od umetnika – svoj lični doživljaj. Publika je to osetila, uhvatila i prigrlila. Ništa manje fantastična nije bila ni Telemanova Fantazija, koju je vrlo karakterno interpretirao, sa sjajnim vođenjem izlomljenih glasova, bojama, ritmikom i suzdržanom emocijom.
Melanholična strana njegove prirode i interpretacije zadržana je za Sen-Sansovu Sonatu. Lepota introspekcije, oplemenjena lebdećim zvučnim plohama, sugestivno je oblikovala muzički tok ove kompozicije.
Sjajna umetnička saradnja: pijanista Marko Bogdanović
〰️
Sjajna umetnička saradnja: pijanista Marko Bogdanović 〰️
Da, zvezda večeri svakako je bio Volenveber i svi smo zbog njega došli. Ali ovih suptilnih trenutaka ne bi bilo bez sjajne umetničke saradnje pijaniste Marka Bogdanovića, koji opčinjava svojim pijanizmom svaki put kada nastupa sa nekim solistom. On se uvek transformiše, sjedini sa svojim partnerom i slušalac ga doživljava kao jedno sa umetnikom, a ne kao odvojeni entitet. Tako je bilo i u izuzetno virtuoznoj pratnji Pulankove Sonate, ali i u Šubertovom Impromptiju, koji je za pijanistu tehnički i muzički izrazito zahtevan.
Njegov istančan odnos za slušanje, saradnju, prirodnu razvojnost muzičkog toka, a opet izuzetnu tehničku spretnost treba uvek pomenuti.
Promocija mladog umetnika: kompozitor Igor Glavašić
〰️
Promocija mladog umetnika: kompozitor Igor Glavašić 〰️
Poseban segment večeri bila je i premijera kompozicije mladog kompozitora i studenta Fakulteta muzičke umetnosti Igora Glavašića. Njegova kompozicija Početak sna interpretirana je od strane oboistkinje Ivane Dakić i samog kompozitora za kalvirom. Oboa fest konstantno radi na podršci mladim oboistima, ali jedan svoj segment posvećuje i podršci mladim stvaraocima. Glavašićeva kompozicija, izuzetno introspektivna, subjektivna i gotovo ranjiva u svom ukupnom zvuku, interpretirana je upravo tako da opčini slušaoca svojom muzičkom putanjom.
O platonskoj ljubavi
〰️
O platonskoj ljubavi 〰️
Na kraju, upravo je odnos između Dominika Volenvebera i publike pokazao da vrhunska interpretacija nije samo pitanje tehnike, već sposobnosti da umetnik svojim muziciranjem uspostavi gotovo nevidljivu, ali snažnu duhovnu vezu sa slušaocem. To je bila platonska ljubav između publike i umetnika – odnos zasnovan na divljenju, poverenju i zajedničkom doživljaju muzike.