Koncert kompozitora FILUM-a: Između ekspresionizma i zvonke simbolike

Na koncertu kompozitora FILUM-a predstavljena su dela Jasne Veljanović, Zorana Komadine, Milorada Marinkovića, Vladimira Trmčića i Marka Kovača, profesora ove institucije. Nastupili su profesori i studenti ovog fakulteta: Nataša Jović Trivić (mecosopran), Aleksandar Ružičić (flauta), Nikola Marjanov (klarinet), Jovana Radovanović, Marija Timotijević, Dušan Toroman i Marko Kovač (klavir), kao i Luka Manić i Lenka Simonović(tambura).

Program koncerta obuhvatio je dela koja su po svojim stilskim karakteristikama izrazito raznorodna, ali koja po muzičkom sadržaju i zvuku dele nekoliko zajedničkih osobina – tamnu zvučnu boju, pa čak i izvesnu dozu melanholije.


Nemački ekspresionizam i vazdušaste zvučne plohe

〰️

Nemački ekspresionizam i vazdušaste zvučne plohe 〰️

Kompozicija O proleću, cveću i još po nečem’ Vladimira Trmčića za mecosopran i klavir, komponovana je na poeziju nemačkih ekspresionista Georga Trakla, Georga Hajma i Gotfrida Bena. Ovaj dramatični i potresni ciklus od pet pesama odlikuje se jasno oblikovanom muzičkom naracijom i dramaturgijom, koju je naročito uverljivo iznela Jović Trivić, ističući tamnu, zaokruženu boju svoga glasa i jasnu dikciju. Svoje višedecenijsko iskustvo sa scene Narodnog pozorišta prenela je i u interpretaciju ovog muzičkog teksta, sugestivno oblikujući atmosferu i gradeći zaokruženu umetničku celinu uz angažovanu saradnju pijaniste Dušana Toromana.

Kompozitor Zoran Komadina predstavio se dvema kompozicijama: Zduhaći za flautu, klarinet i klavir, u kojoj je prisutan izraz misticizma i mitskog i Sunce sija za glas, flautu, klarinet, dve tambure i klavir, zasnovanu na kvazinacionalnim elementima, kako u tekstu, tako i u muzičkom izrazu. U prvoj kompoziciji ostvaren je efekat lebdenja duše – gotovo neuhvatljive, vazdušaste zvučne plohe – dok u drugoj Komadina oblikuje efektnu minijaturu, u kojoj se kroz odnos tambura, duvačkih instrumenata i glasa stvara specifična koloristička atmosfera. Interpretacije obe kompozicije bile su veoma uverljive i karakterne, uz jasno isticanje njihovih međusobnih muzičkih i izražajnih razlika.

Mističnost i imaginarni zvučni pejzaži

〰️

Mističnost i imaginarni zvučni pejzaži 〰️

Kovačeva Poema za klavir, izuzetno virtuozna i dramatična, zasnovana na imaginarnim zvučnim predstavama drevnog Japana i Vizantije, u interpretaciji samog kompozitora dobila je snažnu i jasno profilisanu konturu. Muzički tok se postepeno razvija – od početnih akordskih struktura i nagoveštaja melodijskih ideja ka zaokruženom motivskom razvoju.

Frula Milorada Marinkovića, pisana za mecosopran, flautu i klavir na stihove Momčila Nastasijevića, nosi izraženu mističnu dimenziju koja proizlazi iz hermetičnosti pesničkog teksta. U njenom muzičkom toku prisutna je i prigušena drama, naročito izražena u vokalnoj deonici, ali i u ukupnom zvuku ansambla.

Eho zvona

〰️

Eho zvona 〰️

Kompozicije Jasne Veljanović – Zvona sećanja, sonata za solo klavir i Zvona u noći, poema za solo flautu – zasnovane su na različitim vidovima evociranja i plastičnog podražavanja zvuka zvona. U prvom delu ovaj princip dobija i simboličku dimenziju, dok se u drugom ostvaruje kroz kontrast dve tematske celine. U klavirskoj sonati zvučna slika se gradi zvonkasto-perkusionističkim tretmanom instrumenta u različitim registrima, što je Marija Timotijević interpretativno uverljivo predstavila. U kompoziciji za flautu ovaj efekat ostvaruje se kroz prozračnu, fragmentisanu i povremeno virtuoznu deonicu, koju je Ružičić oblikovao sa izraženim osećajem za zvučnu nijansu i frazu.

Koncerti profesora FILUM-a predstavljaju tradiciju koja na ovom fakultetu postoji nekoliko godina i pruža adekvatan prostor da se publici predstave kroz zajedničku saradnju kolega i studenata sa izvođačkih odseka.

Next
Next

Između stila i karaktera: Belkanto kao prostor interpretacije Martine Koljenšić