Glas Rudolfa Bručija vraćen u muzički dijalog današnjice
Kamerna muzika Rudolfa Bručija - istorijski važan i estetski uspeo segment Bručijevog opusa koji treba otrgnuti od zaborava
Krajem decembra 2025. godine objavljen je album pod nazivom Rudolf Bruči – Solo pesme: Muzika za glas i kamerne sastave u izdanju Fondacije Rudolf Bruči. Album sadrži izbor vokalno-instrumentalnih kompozicija koje osvetljavaju raznovrsne izražajne i stilske aspekte Bručijevog kamernog stvaralaštva.
Na albumu se nalaze kompozicije Vidik iza sklopljenih očiju za sopran i klavir, Valami (Nešto) za bas i klavir, kao i ciklus od četiri solo pesme za sopran i klavir: Dođi (…sa mnom prosnivat), Vre tak si mi tužna, Večernja pesma i Noćas. Uvršten je i Gudački kvartet br. 3 – Znamenja, pisan za sopran i gudački kvartet, sa stavovima: Uljez, Krilata svirala, Tvrdoglavi zavežljaj, Osuđen bodež i Zapaljene ruke.
Program albuma upotpunjuju kompozicija Imaginations II (Iz Pustoline Vladana Radovanovića) za sopran, gudački kvartet i udaraljke, kao i Veliki gospodin Dunav za sopran i kamerni ansambl.
Ovim albumom ponovo je vraćen glas kompozitora Rudolfa Bručija u muzičku konverzaciju današnjice.
Umetnici koji su učestvovali u izvođenju i snimanju muzike sa albuma su Gudački kvartet TAJJ, Novosadski duvački kvintet, sopran Radoslava Vorgić-Žuržovan, pijanistkinja Nevena Sovtić, bariton Željko Lučić, perkusionisti Darko Karlečik i Aleksandar Lazić i fagotistkinja Eleonora Stipić koja se priključila Novosadskom duvačkom kvintetu (umesto standardnog člana Gorana Marinkovića).
Pogled unazad
Albumi
〰️
Albumi 〰️
Do danas su u digitalnom formatu, na albumima i striming servisima, dostupna tek pojedina dela Rudolfa Bručija. Na albumu Kamerna muzika pet srpskih kompozitora iz 2020. godine objavljeni su snimci kompozicija Igre iz Međimurja za klarinet i harmoniku, u interpretaciji Aleksandra Tasića i Aleksandra Stefanovića, zatim Guslarska za solo violinu (1993) u izvođenju Mirjane Nešković, kao i Veliki gospodin Dunav za glas i kamerni ansambl (1991).
Violinistkinja Julija Hartig na svom albumu Dark Velvet iz 2022. godine, koji predstavlja svojevrsnu muzičku autobiografiju zasnovanu na kompozicijama njoj posvećenim, takođe je snimila i objavila Bručijevu Guslarsku. Novosadski duvački kvintet na svom albumu sa izborom dela vojvođanskih kompozitora objavio je i Bručijev Duvački kvintet (1977).
Na pojedinim kompilacijama iz druge polovine prošlog veka sačuvani su i snimci sledećih kompozicija: Metamorfoze B-A-C-H (objavljeno 1977.), Duže, naša sudbina (objavljeno 1977.), Improvizacije (objavljeno 1978.), Međimurska (objavljeno 1985.), Sinfonietta (objavljeno 1989.), Koral (objavljeno 2006.), Minijature (objavljeno 2011.) i Valami (objavljeno 1974. godine).
Gramofonske ploče
〰️
Gramofonske ploče 〰️
Na gramofonskim pločama sačuvani su i snimci kantate Čovek je vidik bez kraja (1961), koju je izveo i snimio Umetnički ansambl Doma Jugoslovenske narodne armije pod dirigentskom palicom Angela Šureva 1972. godine, zatim Koncert za klarinet i orkestar (1970) u interpretaciji klarinetiste Mihajla Kelblija, Novosadskog kamernog orkestra i dirigentkinje Marije Fajdige iz 1973. godine, kao i Sinfonija lesta (1965) u izvođenju Beogradske filharmonije pod upravom Živojina Zdravkovića iz 1970. godine.
Sačuvana je i baletska svita Maskal (1954) u izvođenju Zagrebačke filharmonije i dirigenta Milana Horvata iz 1970. godine, potom kantata Vojvodina (1970), koju je takođe izveo Umetnički ansambl Doma Jugoslovenske narodne armije pod dirigentskom palicom Angela Šureva i koja je objavljena na ploči u dva navrata 1977. i 1980. godine, kao i Treća simfonija (1974) u izvođenju Simfonijskog orkestra RTV Ljubljana pod upravom dirigenta Sama Hubada iz 1980. godine. Opera Gilgameš (1986) snimljena je 1990. godine od strane Hora i Simfonijskog orkestra Radio-televizije Beograd pod upravom dirigenta Mladena Jagušta i solista.
Ako se sagleda vremenski raspon u kojem su nastajali ovi snimci – od šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, kada su dela beležena na gramofonskim pločama, pa do 2020. godine, kada je objavljen album sa kamernom muzikom pet srpskih kompozitora, odnosno 2025. godine i albuma Rudolf Bruči – Solo pesme: Muzika za glas i kamerne sastave – postaje jasno da je, uprkos višedecenijskom periodu koji ovi snimci obuhvataju, dokumentovan tek mali deo bogatog kompozitorskog opusa Rudolfa Bručija, koji broji oko stotinu dela.
Solo pesme: Muzika za glas i kamerne sastave
Ana Maria Bruči, osnivač Fondacije Rudolf Bruči i unuka kompozitora, u razgovoru povodom objavljivanja albuma rekla je da je objavljivanju diska prethodilo priređivanje i štampanje kompletne zbirke nota sa Bručijevim solo pesmama i kompozicijama za glas i kamerne ansamble 2021. godine. Cilj je potom bio da se snime odabrana dela iz ovog žanra, a rad na tome je trajao oko dve godine.
Muzikolog Nemanja Sovtić koji je ujedno i urednik CD izdanja i autor tekstova programske knjižice ukazao je da je Rudolf Bruči u široj kulturnoj javnosti do sredine osamdesetih godina XX veka bio poznat po svojoj orkestarskoj muzici i kantatama, a od pojave opere Gilgameš smatran je i jednim od najznačajnijih savremenih operskih kompozitora.
“Bručijeva kamerna muzika definitivno jeste manje poznata, iako je neke od svojih najuzbudljivijih partitura napisao upravo za gudački kvartet, nestandardne kamerne sastave i glas i klavir. Približiti ovaj segment kompozitorovog opusa publici je logičan potez, pritom dodatno opravdan uslovima u kojima danas funkcioniše muzičko izdavaštvo. Produkcijski izazovi s kojima se suočava bilo kakav pokušaj objavljivanja jednog orkestarskog ili muzičko-scenskog dela višestruko su veći od zahteva koji se postavljaju pred publikovanje kamerne muzike, što, pak, ne znači da aktuelno preusmeravanje fokusa na Bručijevu kamernu muziku treba shvatiti kao iznuđen potez – do njega je prvenstveno došlo zbog saznanja da je reč o istorijski važnom i estetski uspelom segmentu Bručijevog opusa koji treba otrgnuti od zaborava. ”
Pozicija kompozitorskog opusa Rudolfa Bručija
〰️
Pozicija kompozitorskog opusa Rudolfa Bručija 〰️
Na pitanje pozicioniranja Bručijevih dela sa albuma u njegovom opusu i u kontekstu srpske muzike u celini, muzikolog Nemanja Sovtić ističe da je u stilsko-kompozicionom smislu, Bručijevo mesto u istoriji srpske muzike locirano na preseku neoklasicizma, neoekspresionizma i odmerenog uključivanja u tokove radikalnog muzičkog modernizma.
Dalje navodi da se Bruči može posmatrati kao jedan od ključnih autora koji su ostvarili kontinuitet između posleratnog socijalističkog realizma, preko neoklasično i neoekspresionistički intoniranog umerenog modernizma, pa sve do tzv. „drugog udara“ srpske muzičke avangarde i zrelih postmodernističkih sinteza.
“Posmatrana u celini, Bručijeva vokalno-lirska i vokalno-kamerna dela ne predstavljaju kvantitativno dominantan segment njegovog opusa, ali ona dosledno odražavaju osnovne odrednice Bručijevog stvaralaštva kao što su ekspresionistički tonus, slobodan odnos prema modernističkim tehnikama, sklonost ka osobenoj artikulaciji muzičkog značenja i osetljivost na širi kulturno-istorijski kontekst. U tom smislu, ova dela doprinose rasvetljavanju unutrašnje fizionomije Bručijevog opusa, kao i široj slici srpske muzike druge polovine XX veka.”
Zvučno izdanje je opremljeno dvojezičnom programskom knjižicom u kojoj se nalaze najvažniji podaci o delima, stručni muzikološki osvrt Nemanje Sovtića i tekstovi pesama, ističe Ana Maria Bruči. Takođe ukazuje na to da bi slušalac trebalo da obrati pažnju na karakterne i osećajne muzičke interpretacije svih izvođača koje su svesrdno podržane kvalitetnom obradom zvuka za koju su zaslužni snimatelj i producent Goran Vujičin, odnosno producent Boško Buta.
Nemanja Sovtić naglašava da je veoma zanimljivo to da baš u solo pesmama dolazi do najintenzivnijeg prožimanja različitih poetičkih impulsa Bručijevog stvaralaštva.
“Kad pogledate, već su četiri rane solo pesme stilski veoma heterogene: „Dođi sa mnom prosnivat” je šlager, „Vre tak si mi tužna” i „Večernja pesma” predstavljaju primere romantičarskog lida, dok je „Noćas” ekspresionistička vokalno-lirska minijatura. Početkom sedme decenije XX veka solo pesma postaje jedno od žarišta Bručijevog opusa, u trenutku kada se kompozitorov muzički jezik radikalno modernizuje.
Ciklus „Valami (Nešto)”, na poeziju Jožefa Papa, može se razumeti kao umetnička refleksija kompozitorovog kulturnog i identitetskog ukorenjivanja u vojvođanski multikulturni prostor. Nasuprot tome, ciklus „Vidik iza sklopljenih očiju”, zasnovan na neoimpresionistički omuzikaljenoj kineskoj poeziji, pozicionira Bručija unutar šire linije srpske vokalno-lirske tradicije koja od Miloja Milojevića nadalje prepoznaje imaginarni Daleki istok kao važnu poetičko-estetičku referencu. U tom smislu, Bručijeve solo pesme istovremeno pripadaju njegovom ličnom umetničkom razvoju i razvoju srpske umetničke pesme XX veka.”
Ukupni korpus Bručijeve muzike za glas i kamerne sastave takođe je relativno mali, ali izrazito reprezentativan za različite faze i poetičke orijentacije njegovog stvaralaštva.
Nemanja Sovtić ukazuje da ovaj korpus obuhvata tri kompozicije nastale u vremenskom rasponu od gotovo dve decenije, koje svedoče o različitim modelima odnosa glasa i instrumentalnog tkiva.
“Imaginations II (1975) je stilski i žanrovski netipično delo u Bručijevom opusu, sa izraženim konceptualnim i avangardističkim pretenzijama. Oslanjajući se na fragment iz poeme „Pustolina” Vladana Radovanovića te, kroz nju, na kosmološku ideju večnog kruženja, Bruči je realizovao otvorenu, kružnu formu u kojoj se aleatorika glasa, flažoletni zvučni prostor gudačkih instrumenata i osmišljena nedorečenost izvođačkih instrukcija udružuju u zvučnu metaforu neprekidnog, ali i krhkog postojanja. Sasvim drugačiji tip vokalno-instrumentalnog mišljenja ostvaren je u Gudačkom kvartetu br. 3 „Znamenja“ (1988), gde je glas integrisan u „kvartetski tekst” kao ravnopravna, dakle ne dominantna linija. Ovaj nehijerarhijski odnos vokalne i instrumentalnih deonica, realizovan u okviru linearnog, atonalnog i polifono organizovanog muzičkog toka, svedoči o zrelom stadijumu Bručijevog neoekspresionističkog muzičkog jezika.
Oslanjanje na poeziju Vaska Pope, i to na pesme u kojima dominiraju motivi otpora, poremećaja i ugrožene ravnoteže, otvara prostor za šire, društveno-istorijsko čitanje dela u kontekstu predvečerja raspada jugoslovenske države. U tom smislu, Bručijev treći gudački kvartet može se razumeti kao jedna od kompozitorovih najdubljih umetničkih refleksija odnosa između poezije, muzike i istorijskog trenutka. Na suprotnom kraju ovog korpusa nalazi se pesma „Veliki gospodin Dunav” (1991), takođe pisana na stihove Vaska Pope. Za razliku od konceptualne složenosti Imaginations II i egzistencijalne napetosti Gudačkog kvartet br. 3, ovo delo odlikuje umereni postmodernistički pristup, zasnovan na aluzivnoj, ironično distanciranoj parafrazi Štrausovog valcera „Na lepom plavom Dunavu”. Izbegavanjem direktnog citata i igranjem sa izneverenim očekivanjem slušaoca, Bruči se ovde priključuje jednoj od dominantnih linija srpske muzičke moderne u tretmanu poetskog teksta – liniji refleksivne, „suve“ i samosvesne distance.”
Motivisani i studiozni izvođači
Izvođači koji su učestvovali u snimanju kompozicija sa albuma muzici su pristupili motivisano i studiozno, kaže Ana Maria. Smatra da ih je muzika njenog dede povezala na jednom dubljem nivou.
Neki od umetnika sa albuma, poput Gudačkog kvarteta TAJJ i Novosadskog duvačkog kvinteta su već izvodili Bručijevu muziku. Oba ansambla poznata su po ubedljivim tumačenjima „klasika“ srpske muzike i muzike XX veka u celini, pa su snimanjem ovog kompakt diska nastavili da slede važan ogranak svoje već profilisane umetničke putanje, zaključuje Nemanja Sovtić.
“Slično se može reći i za Radoslavu Vorgić Žuržovan i Nevenu Sovtić. U prethodnih nekoliko godina ovaj lid duo izveo je solo pesme velikog broja srpskih kompozitora na desetak koncerata u reprezentativnim salama. Prilikom snimanja kompakt diska Radoslava i Nevena pokazale su visok stepen inspirisanosti i preduzimljivosti, koja je prevazilazilazila umetnički domen i zalazila čak u rešavanje organizacionih problema. Upravo u tom svetlu treba istaći i entuzijazam Željka Lučića. Za razliku od prethodno nabrojanih umetnika, naš čuveni operski pevač morao je za potrebe ovog projekta da iskorači iz svoje „udobne zone“ i približi se vrsti muzike na kojoj nije gradio svoj umetnički autoritet.”
Ana Maria Bruči dodaje i to da je za iskorak iz zone komfora koju je načinio Željko Lučić potrebna hrabrost i iskrena stvaralačka radoznalost. Ističe i važnu ulogu koju su imali perkusionisti Darko Karlečik i Aleksandar Lazić, kao i fagotistkinja Eleonora Stipić, koja je izuzetno profesionalno uskočila u Novosadski duvački kvintet za ovu priliku umesto svog kolege Gorana Marinkovića koji se iznenada razboleo pred snimanje.
Za vidljivost Bručijeve muzike potrebno je još da se borimo.
Na pitanje da li smatraju da je opus Rudolfa Bručija kao jednog od najvažnijih srpskih kompozitora u istoriji srpske muzike naišao na dostojnu prisutnost u našem kulturnom miljeu, Nemanja Sovtić smatra da je za njegovu vidljivost neophodno da se još borimo, iako smatra da je današnja situacija mnogo povoljnija nego pre dvadesetak godina. Ana Maria Bruči dodaje da će borba imati smisla samo ako se pozicije umetnosti i kulture poprave u širim društvenim okvirima.
Pogled u budućnost
Pogled u budućnost Ana Maria Bruči i Nemanja Sovtić vide u predstavljanju marginalizovanog područja Bručijevog stvaralaštva, a koji se tiče muzike za orgulje. Kako ističe Sovtić, to je oblast Bručijevog opusa o kom se još uvek malo zna. Ana Maria dodaje da sledi koncertna promocija CD izdanja za Bručijev rođendan krajem marta meseca.
“Kada su u pitanju sledeći koraci, možda bismo mogli da krenemo ka notnom izdanju kompozicija za solo instrumente, koje bi pratilo zvučno izdanje sa istim kompozicijama. Otvoreni smo za saradnju sa izvođačima i ansamblima koji žele da upoznaju i izvode Bručijevu muziku – nadamo se da im naš dosadasnji rad daje inspiraciju i podršku.”
Album je u digitalnom formatu dostupan za slušanje na Spotify-ju.
Kritička analiza albuma Rudolf Bruči - Solo pesme: Muzika za glas i kamerne sastave
Album Rudolf Bruči – Solo pesme: Muzika za glas i kamerne sastave predstavlja izuzetno dragocen i dugo očekivan doprinos diskografiji jednog od najznačajnijih srpskih kompozitora druge polovine 20. veka.
Reč je o izdanju koje ne samo da osvetljava manje poznat, ali izuzetno rafiniran segment Bručijevog stvaralaštva, već i potvrđuje aktuelnost i interpretativnu otvorenost njegove muzike u savremenom izvođačkom kontekstu.
Program albuma koncipiran je promišljeno i dramaturški uverljivo.
〰️
Program albuma koncipiran je promišljeno i dramaturški uverljivo. 〰️
U središtu su solo pesme i vokalno-instrumentalne kompozicije u kojima se Bruči pokazuje kao izuzetan majstor psihološke karakterizacije teksta, suptilnog tonskog slikanja i precizno izgrađene vokalne linije. Kompozicije Vidik iza sklopljenih očiju za sopran i klavir i Valami (Nešto) za bas i klavir otvaraju album introspektivnim tonom, naglašavajući Bručijevu sklonost ka meditativnom izrazu, ali i njegov osećaj za unutrašnju dramatiku koja se razvija bez spoljašnje patetike.
Ciklus od četiri solo pesme za sopran i klavir – Dođi (…sa mnom prosnivat), Vre tak si mi tužna, Večernja pesma i Noćas– predstavlja jedan od vrhunaca albuma. U ovim kompozicijama Bruči suvereno balansira između lirike i ekspresije, oslanjajući se na jasno profilisanu melodijsku liniju, ali i na harmonske pomake koji diskretno produbljuju emocionalni sadržaj teksta. Posebno je uočljiva njegova sposobnost da u relativno kratkoj formi ostvari snažan dramaturški luk u kome klavir ne funkcioniše kao puka pratnja, već kao ravnopravan nosilac muzičkog značenja.
Posebno mesto na albumu zauzima Gudački kvartet br. 3 – Znamenja, pisan za sopran i gudački kvartet. U pet stavova – Uljez, Krilata svirala, Tvrdoglavi zavežljaj, Osuđen bodež i Zapaljene ruke – Bruči gradi slojevitu zvučnu strukturu u kojoj se glas utapa u instrumentalno tkivo, čas preuzimajući narativnu ulogu, a čas se stapajući sa kvartetskom fakturom u gotovo simbolističkom izrazu. Ovo delo snažno svedoči o Bručijevoj sklonosti ka sintezi vokalnog i instrumentalnog mišljenja, kao i o njegovoj sposobnosti da ostvari bogatu paletu boja i karaktera unutar kamernog sastava.
Program albuma dodatno obogaćuju kompozicije Imaginations II (Iz Pustoline Vladana Radovanovića) za sopran, gudački kvartet i udaraljke i Veliki gospodin Dunav za sopran i kamerni ansambl. U ovim delima dolazi do izražaja Bručijeva otvorenost prema savremenijem zvučnom jeziku, proširenim izvođačkim sredstvima i složenijim teksturalnim odnosima. Posebno je upečatljivo bogatstvo kolorita i precizna kontrola zvučne mase, koja ni u jednom trenutku ne narušava jasnoću vokalne deonice.
Homogeno i interpretativno ubedljivo
〰️
Homogeno i interpretativno ubedljivo 〰️
Izvođački tim okupljen oko ovog izdanja deluje izuzetno homogeno i interpretativno ubedljivo. Sopran Radoslava Vorgić-Žuržovan ostvaruje sugestivne i stilski promišljene interpretacije, sa jasnom dikcijom, kontrolisanom ekspresijom i sigurnim osećajem za Bručijev vokalni idiom. Željko Lučić u svojoj deonici donosi autoritativnu, ali suptilnu interpretaciju, oslonjenu na bogatu boju glasa i precizno vođenje fraze. Pijanistkinja Nevena Sovtić pokazuje izuzetnu senzibilnost u oblikovanju klavirskih partija, dok članovi Gudačkog kvarteta TAJJ i Novosadskog duvačkog kvinteta ostvaruju preciznu i stilistički ujednačenu ansambl-igru. Poseban doprinos daju i perkusionisti Darko Karlečik i Aleksandar Lazić čiji su nastupi integrisani u zvučnu celinu sa velikim osećajem za meru.
Pozitivno se mora istaći i visok nivo produkcije albuma. Snimci su tehnički izuzetno kvalitetni, sa jasnoćom vokalne linije, transparentnom instrumentalnom fakturom i uočljivim bogatstvom boja u kompozicijama sa proširenim sastavom. Jasna artikulacija teksta, čitljivost melodije i pažljivo izbalansiran zvuk dodatno doprinose ubedljivosti celokupnog izdanja.
Važan diskografski podvig
〰️
Važan diskografski podvig 〰️
Album Rudolf Bruči – Solo pesme: Muzika za glas i kamerne sastave predstavlja važan diskografski događaj i dragocen dokument jednog sloja Bručijevog stvaralaštva koji je do sada bio nedovoljno zastupljen u savremenim izvođenjima. Ovo izdanje ne samo da reafirmiše umetničku vrednost Bručijeve vokalne i kamerne muzike, već i otvara prostor za njeno novo čitanje i dalje istraživanje u savremenom muzičkom životu.
Pogled na stvaralački opus Rudolfa Bručija
Kompozitorski opus Rudolfa Bručija u najvećoj meri obuhvata dela za simfonijski orkestar, zatim kompozicije koje pripadaju koncertantnom žanru, kao i vokalno-instrumentalna dela većeg obima.
U njegovom opusu nalazi se i jedna opera, Gilgameš, koja je premijerno izvedena 2. novembra 1986. godine u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, a potom i naredne godine na festivalu BEMUS. Opera predstavlja porudžbinu Srpskog narodnog pozorišta povodom 125 godina postojanja.
Interesantna činjenica za opus Rudolfa Bručija, ali i za istoriju srpske muzike jeste i ta da je ansambl Srpskog narodnog pozorišta operu Gilgameš izveo na Prvom Međunarodnom festivalu u Bagdadu, odakle je putem televizije prenošena u čak šesnaest azijskih zemalja.
Među najznačajnijim delima Rudolfa Bručija izdvajaju se Sinfonija lesta (1965), baletska svita Maskal (1955), Simfonijeta u jednom stavu (1949), Simfonijeta za gudački orkestar (1965), kantata Čovek je vidik bez kraja (1961), Kamena poema za grad za sopran i kamerni ansambl (1965), balet u jednom činu Demon zlata (1965), Kvintet za klarinet i gudački kvartet, zatim Veliki gospodin Dunav na tekst Vaska Pope (1991), kao i Metamorfoze B-A-C-H za gudački orkestar (1972), među brojnim drugim ostvarenjima.