Klavirski resital Maje Rajković sa delima Riharda Vagnera i Franca Lista
Ako bi me neko pitao koji pijanista u Srbiji trenutno najbolje poznaje i interpretira muziku Riharda Vagnera, bez ustručavanja bih odgovorio Maja Rajković. Ne samo zato što je među iskusnim i zrelim pijanistima gotovo jedina koja izvodi muziku ovog kompozitora, već zato što je to svojim nastupima ubedljivo pokazala.
Tokom prethodnih godinu i po dana više puta je svirala na koncertima koje u Beogradu organizuje pisac Slava Vlasov. Poslednji takav koncert održan je 10. novembra 2026. godine u foajeu Kolarčeve zadužbine.
Ništa tog dana nije bilo slučajno: ni prostor u kojem je Maja Rajković nastupila, ni program koji je odabrala, ni način na koji je izvela svako delo. Ipak, postavlja se pitanje: zašto bi neko uopšte svirao Vagnerovu muziku na klaviru?
Vagnerova muzika može biti zahtevna za slušanje čak i u svom izvornom, operskom obliku. Ipak, Maja je odlučila da istražuje njegovo stvaralaštvo i predstavi ga publici u Srbiji. Vagnerova muzika ima nešto specifično i upečatljivo: pre svega, melodiju koja se razvija i prepliće nad gustim klavirskim (orkestarskim) slogom, obasipajući slušaoca lepotom izraza. U tome se, istovremeno, krije i glavni interpretativni izazov.
Pijanista mora biti tehnički spretan, fizički snažan, otvoren i muzikalan kako bi izneo čitavu konstrukciju dela prenetih na klavir. Koliko god taj zadatak bio težak, dobra interpretacija donosi rezultat koji osvaja slušaoca.
Maja Rajković koncipirala je program u tri celine. Prvu su činile „minijature“ – Vagnerova originalna dela pisana za klavir, koja se retko izvode: Muzičko pismo za Matildu Vezendok, Muzički listić za groficu Paulinu fon Meternih i Čežnja i Žubor šume iz opere Zigfrid. Drugi deo činile su transkripcije koje je Franc List načinio prema Vagnerovim operama: O ti, moja divna večernja zvezdo iz opere Tanhojzer, Loengrinov prekor Elzi i Izoldina ljubavna smrt. Treći deo bio je posvećen Listovim delima – pre svega njegovom poznom stvaralaštvu (Sivi oblaci, Nesanica! Pitanje i odgovor, Nokturno prema pesmi Toni Rab i Bagatela bez tonaliteta), ali i trima biserima pijanističkog repertoara: Utehi br. 3, Ljubavnom snu br. 3 i Transcendentalnoj etidi br. 10.
Raznolik program, ujedinjen srodnim stilskim senzibilitetom, vodio je od intimnih i snažnih klavirskih dela Riharda Vagnera do vrhunca u Izoldinoj ljubavnoj smrti, da bi se potom smirio u Listovim kompozicijama. Nije slučajno što je veče bilo naslovljeno Muzički dijalog Vagner i List: bio je to zaista razgovor dvojice genija.
O samoj muzici i njenim osobenostima moglo bi se govoriti nadugo, ali valja istaći i vrhunski pijanizam koji je Maja Rajković pokazala te večeri. Upečatljivost njenog izraza počiva na dubinskom poniranju u muziku i njene različite dimenzije. Bilo da je reč o vođenju melodije, oblikovanju dramaturgije pojedinačnog dela i čitavog koncerta ili nijansiranju emotivnih osećanja koja svako delo nosi, Maja Rajković uspela je da jasno profilše sve te elemente. Predala se muzici i dala joj čitavu sebe, a vrhunac je dostigla u Izoldinoj ljubavnoj smrti. U tom delu Maja je dugo, s velikom težinom i gotovo nestrpljivom napetošću umirala: opčinjavala je slušaoca, držala mu pažnju i naposletku ga oslobodila neprekidne napetosti koju muzika gradi.
Vagner koji blista
〰️
Vagner koji blista 〰️
Maja Rajković poseduje izuzetnu snagu i koncentraciju: čitav program iznela je s neprekidnom tenzijom, postepeno ga gradeći i održavajući nemir, kao i druga osećanja koja iz muzike izviru. Tehnički je veoma spretna i nastupa punom snagom. Čini se da joj je Vagnerov jezik došao na najprirodniji mogući način, a nakon desetine koncerata u svojoj karijeri na kojima je svirala muziku Rahmanjinova, Šostakoviča, Mocarta, Griga, Šumana… Jasno je razdvojila karakteristične odlike Vagnerove i Listove muzike, dopuštajući da Listova zazvuči lakše i prozračnije. U njoj je pronašla posebnu liriku, ne tumačeći je banalno, iako je Listova muzika zbog svog izrazitog virtuoznog potencijala ponekad na toj granici. Razumevanje Vagnerove muzike prenela je i na Listovu, dajući joj punoću i dubinu.
Ovom koncertu prethodio je koncert Liebesnacht, održan ranije ove godine, na kojem je Maja predstavila neka od dela koja su sada dobila potpuniji zvuk. Pisac Slava Vlasov, kao i uvek, uveo je publiku u svet dvojice kompozitora koji su bili kolege, prijatelji, ali i povezani porodičnim vezama. Sveukupno, koncert je bio veoma uspešan, obavijen intimom u prostoru Foajea Kolarčeve zadužbine u kom je taj muzički dijalog dvojice kompozitora dobio svoju potpunu manifestaciju.