Koncert Kontrast i harmonija – GKO Šlezinger
Orkestar u novom uzletu
Ponedeljak, 15. septembar
Prva kragujevačka gimnazija
Poslednji koncert Gradskog kamernog orkestra Šlezinger iz Kragujevca predstavio je publici dva divertimenta – Mocartov u F-duru, K. 138 i Bartokov.
Ova dela, dobro poznata u opusima oba kompozitora, na vrlo transparentan način mogu da otkriju stepen homogenosti ansambla.
Muzika obe kompozicije, uprkos kompleksnosti, ostaje prijemčiva i dopadljiva uhu.
Opšti utisak o zvuku orkestra jeste dobra zvučnost, sa skladnim unutrašnjim odnosom instrumenata i orkestarskih partova. Fakture obe kompozicije u konačnoj interpretaciji su u velikoj meri bile jasne i pregledne.
Neki delovi drugog i trećeg stava Bartokovog Divertimenta ostali su zamagljeni i na njima bi ansambl trebalo da poradi za neke naredne interpretacije. Oni se tiču povremenih nejasno interpretiranih dijaloga među instrumentima, ali koji nisu u velikoj meri narušavali celokupnu sliku izvođenja. Humor i skercoznost posebno su bili naglašeni u izvođenju Mocartovog dela, čime je istaknuta i lakoća muziciranja.
U ukupnom zvuku otalo je primetno dobro osmišljeno dinamičko kretanje koje je podvuklo generalnu zamisao interpretacije kompozicija. Mocartova muzika je bila obavijena dosta kontrastnim dinamičkim talasima, dok je u Bartokovom Divertimentu to suptilnije sprovedeno. U tom smislu, ansambl je uspešno uspostavio balans koji je u Mocartovom Divertimentu formirao svežinu i vedrinu, dok je u Bartokovom delu uspeo da prikaže njegovu složeniju, dramatičniju strukturu.
Obe kompozicije izvedene su strastveno, sa izraženim samopouzdanjem svakog člana orkestra.
Nemoguće je ne primetiti da je orkestar u značajnoj meri podmlađen. Njega čine i umetnici koji, iako mladi, imaju izvođačko iskustvo u različitim orkestrima širom Srbije. Njihov optimizam i radoznalost i u izvođačkom izrazu i u izrazu lica i međusobnih pogleda, dodatno je osnažen sigurnim vođstvom koncertmajstora Dorote Sjude. Ona orkestrom rukovodi konkretno i vešto. Zanimljivo je primetiti da je orkestar vrlo dobro funkcionisao bez dirigenta – izvođačka praksa koja za kompozicije ovog tipa inače postoji. To govori u prilog dobrom upravljanju koncertmajstora koji ima dobar autoritet.