Klasika – kad, ako ne sad?
Neka nova lica klasične muzike započinju nešto novo i postavljaju važna pitanja
Desio se dugo najavljivani festival klasične muzike Klasika sad! Održan tokom tri dana u Evropskoj kući i Češkom domu, beogradskoj publici pružio je malo osveženje u vrućim danima – dve panel-diskusije, četiri kraća koncerta klasične muzike sa mladim umetnicima, ali i provokativna pitanja koja se retko postavljaju i novu energiju koja pruža nadu.
Prvog dana festivala, 18. avgusta, u Evropskoj kući realizovane su dve panel-diskusije na teme Čemu klasika? i Da li smo naštimovani? 442 do Beograda. Panel-diskusije postavile su dva važna pitanja za srpsku muzičku kulturu: najpre, da li danas klasika postoji među mladima i da li mladi postoje na koncertima klasične muzike, koji su njeni dometi i na koji način korišćenje društvenih mreža i digitalnih servisa može da doprinese širenju klasične muzike među mladima i širom publikom; a potom i da li je kurs srpske muzičke kulture naštimovan sa kursom evropske i svetske muzičke kulture – koliko kasnimo ili jurimo.
Paneli su otvorili mnoga pitanja – na neka je odgovoreno, a na mnoga nije. Pružili su nove uvide i kontekste za razmišljanje o klasičnoj muzici, što umnogome može da nagovesti neke nove formate okupljanja umetnika i promocije ovog muzičkog žanra.
Koncerti sa delima srpskih autora
〰️
Koncerti sa delima srpskih autora 〰️
Druge večeri festivala, 19. avgusta, predstavio se KaNa piano duo, koji čine Katarina Čolaković i Natalija Ivić. One zajedno nastupaju od 2017. godine, a iza sebe već imaju i jedan značajan album sa muzikom srpskih kompozitorki, objedinjenom naslovom Progressive Music Sound. Na koncertu u Češkom domu izvele su deo repertoara sa ovog albuma, i to kompozicije Vere Milanković – tri kompozicije inspirisane narodnim pesmama (Borjano, Borjanke,Gradinom cveće cvetalo, Izvor voda izvirala) i Senjačku rapsodiju – zatim Zimsko jutro u Istanbulu turskog kompozitora Fazila Saja i ciklus Anansijeve pesme i plesovi Dragane Jovanović.
Ove mlade, muzikalne i šašave pijanistkinje, pružile su suptilan izraz muzičke misli koji je potcrtao karakter ovih kompozicija u intimnom i zatvorenom svetu kompozitora čija su dela izvele. Program je, međutim, mogao biti dopunjem delima nešto žustrijeg karaktera kako bi se razbila unificiranost muzičke poetike.
Drugi deo koncerta ove večeri bio je rezervisan za kompozitorku Olgu Janković, koja se predstavila sa prijateljima – sopranom Isidorom Bogdanović i bas-baritonom Matijom Arnautovićem. Ovo autorsko veče otvorilo je i zagrebalo u svet kompozitorke koja istražuje i opipava terene svoje ruske duše i tehno sveta. Dovoljno da publika poželi da čuje još njene muzike.
Boje akustične gitare
〰️
Boje akustične gitare 〰️
Treće večeri festival je pružio publici mogućnost da sluša koncerte akustične gitare, za šta, mimo Guitar Art festivala i koncerata sezone Belgrade Guitar District, nema mnogo prilika. U prvom delu kao solistkinja nastupila je Milica Ristić, a u drugom delu Alno Guitar Duo, koji čine Aleksandar Antić i Novak Miljković. Program oba koncerta stilski je bio vrlo raznolik. Dok je na prvom koncertu Milica Ristić interpretirala Sonatu br. 5 Dušana Bogdanovića i Suite AntigaGvida Santorsola, Alno Guitar Duo izveo je nešto muzički bogatiji i dinamičniji program iz opusa Momčila Aleksandrića (Echoes from Altamira i Krug duo), Dušana Bogdanovića (No Feathers on This Frog) i Jovana Jovičića (tri stava iz Svite iz Srbije). Interpretacije ovo troje umetnika bile su odmerene, u duhu muzike, koherentne, svedene i karakterne.
Festival u duhu vremena
〰️
Festival u duhu vremena 〰️
Ono što je bilo veoma upadljivo u prvom izdanju festivala Klasika sad! jeste inovativnost u pogledu medijske promocije, koja je u potpunosti bila oslonjena na društvene mreže – prvenstveno Instagram. Prepoznatljiv vizuelni identitet i dopadljivi video-materijali pobudili su želju i kod, mora se priznati, malog broja nemuzičara da prisustvuju koncertima.
Sama narativnost festivala, koja je usmerila pažnju na klasiku u sadašnjem trenutku, bila je potcrtana izborom zaista mladih izvođača koji su na njemu nastupili, čime je festivalska atmosfera – inače ovakva veoma malo dostupna – otvorena za mlađe generacije muzičara.
Ono što je umetnički direktor festivala, gitarista Filip Babić, uspeo da postavi ove prve godine jeste sjajna osnova i temelj za naredna izdanja, koja bi, čini se, trebalo više da idu ka eksperimentima i predstavljanju klasične muzike u savremenim izdanjima, novim prostorima, alternativnim medijima i izrazima. Beograd za to nudi priliku, publika to traži, a ovaj festival to može.