Hendlov Mesija u hladnom Beogradu
Gosti iz Osijeka interpretirali jedno od najpoznatijih dela Georga Fridriha Hendla
Veliki minus u Beogradu 11. januara ipak nije odvratio publiku da čuje Hendlovog Mesiju u Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, u interpretaciji Akademskog pevačkog hora Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, kamernog orkestra Camerata Pannonica i maestre Antoanete Radočaj-Jerković.
Kao solisti predstavili su se sopran Anja Papa Peranović, mecosopran Sofija Cingula, tenor Kris Mostert i bariton Berislav Jerković.
Monumentalnost Mesije
Mesija je jedno od najpoznatijih i najizvođenijih dela Georga Fridriha Hendla i središnje ostvarenje baroknog duhovnog oratorijuma. Njegova monumentalnost ne počiva samo na prepoznatljivim horskim numerama, već i na delikatnom balansu između orkestra, hora i solista, kao i na jasno profilisanoj retoričnosti muzičkog toka.
U beogradskom izvođenju taj balans nije uvek bio idealno postavljen.
Brojčano snažniji hor u pojedinim momentima nadjačavao je zvuk manjeg kamernog orkestra, što je naročito dolazilo do izražaja u punijim horskim stavovima. Ipak, orkestar je pokazao visok stepen koncentracije i profesionalizma, a posebno treba istaći uspešne nastupe solo oboistkinje i solo kontrabasistkinje, koje su tokom gotovo celokupnog izvođenja nosile zahtevne deonice sa sigurnošću, stabilnošću i izraženim muzičkim angažmanom.
Među solistima su se sopran Anja Papa Peranović, tenor Kris Mostert i bariton Berislav Jerković istakli ubedljivim i stabilnim interpretacijama, sa jasnom artikulacijom i stilskim razumevanjem Hendlovog muzičkog jezika. Njihovi nastupi bili su sigurni i komunikativni, bez većih oscilacija tokom večeri. Mecosopran Sofija Cingula, s druge strane, ostavila je nešto slabiji utisak, pre svega u pogledu izražajnosti i projekcije, što je u akustički i klimatski zahtevnim uslovima katedrale dodatno dolazilo do izražaja.
Dirigent kao siguran i pouzdan predvodnik
〰️
Dirigent kao siguran i pouzdan predvodnik 〰️
Dirigentkinja Antoaneta Radočaj-Jerković pokazala se kao siguran i pouzdan predvodnik interpretacije, uspevši da tokom celog dela očuva dramaturški luk i dinamičku kontrolu. Njena interpretacija uključivala je izvesne tempovske kontraste – pojedini stavovi bili su izvođeni sporije, drugi brže od uobičajenog – što je davalo lični pečat celini, ali je povremeno zahtevalo i čvršću unutrašnju koheziju ansambla.
Horski segment, iako impresivan po snazi i energiji, pokazao je određenu neujednačenost u boji i balansu glasova, na čemu bi u budućim izvođenjima trebalo dodatno raditi. Uprkos tome, hor je nosio ključne momente oratorijuma sa snažnim emotivnim nabojem, potvrđujući centralnu ulogu koju ima u ovom delu.
Koncetracija uprkos teškim uslovima
Poseban izazov za izvođače predstavljali su uslovi u kojima je koncert održan. Izuzetno niska temperatura u katedrali nesumnjivo je uticala kako na fizičku izdržljivost muzičara, tako i na sam zvuk instrumenata. Uprkos tome, izvođači su tokom dva i po sata muzike uspeli da zadrže koncentraciju i stabilnost, što ovom izvođenju daje dodatnu težinu i zaslužuje posebno priznanje. Iako su izvođači možda i morali da izdrže izvođenje, publika nije, te je u toku koncerta napuštala salu.
Izvođenje Hendlovog Mesije u hladnom beogradskom januaru ostavilo je utisak posvećenog i hrabrog muzičkog poduhvata, u kome su se profesionalizam i umetnička volja gostiju iz Osijeka jasno suprotstavili nepovoljnim uslovima. Uprkos određenim neusalgašenostima, publika je imala priliku da čuje jedno od kapitalnih dela barokne literature u živom, neposrednom i iskreno proživljenom izvođenju.