Company u Madlenianumu: Mjuzikl koji publika ne očekuje
Jedino pozorište u Srbiji koje je posvećeno izvođenju žanra mjuzikla jeste Pozorište na Terazijama. Veliki naslovi deo su njegovog repertoara: Mamma Mia, Flashdance, Chicago, Fantom iz opere, Producenti, Balkan ekspres – samo su neke od predstava koje publika u Beogradu može da gleda. Međutim, postoji jedan izuzetak, a to je Opera i teatar Madlenianum u Zemunu, koje povremeno na svom repertoaru takođe ima mjuzikl.
Dva naslova su se u ovom pozorištu do sada izdvojila kao remek-dela koja je publika hrlila da gleda: Rebeka i Jadnici. Nakon mnogo godina i stotina odigranih predstava, povučeni su sa repertoara i danas se njihova igranja samo prepričavaju.
Novi put mjuzikla u Madlenianumu
Uprava Madlenianuma odlučila je 2024. godine da postavi novi mjuzikl – Company Stivena Sondhajma. Premijera je održana 15. marta prošle godine, ali se ova kritika zasniva na skorašnjem izvođenju predstave, 25. novembra. Istina, predstava se ne pojavljuje često na repertoaru – uglavnom jednom mesečno. Madlenianum je pozorište koje ima privatnog vlasnika i jedinog finansijera, te repertoarska politika u velikoj meri zavisi od finansijskih sredstava opredeljenih za pozorište.
Scenski efekat
〰️
Scenski efekat 〰️
Mjuzikl Company okuplja četrnaest umetnika na sceni i orkestar kojima diriguje Vesna Šouc. Orkestar je pozicioniran iza platna u zadnjem delu scene, dok se sva radnja dešava ispred publike.
To stvara dobar scenski efekat, jer gledaoci prate čistu, jasno izloženu radnju zasnovanu na čestim promenama i selidbama iz stana jednog u stan drugog bračnog para.
Scenografija (Geroslav Zarić i Vladislava Cunnington) je svedena i zasnovana samo na slovima reči Company, koja se pomeraju i pozicioniraju u skladu sa potrebama radnje.
Mjuzikl sa više dramske radnje
〰️
Mjuzikl sa više dramske radnje 〰️
Režija, koju potpisuje Nebojša Bradić, ogolila je dramsku radnju, što je evidentno iz dva ugla. Najpre, ovaj mjuzikl ima znatno više čiste dramske radnje nego muzičkih delova, a potom i zbog toga što su ključne scene same radnje osmišljene do sitnih detalja. Tako su dramski dijalozi i odnosi među likovima postavljeni vrlo karakterno, dok su muzički segmenti pomalo statični i u njima se gubi kontinuitet prethodno dobro osmišljene režije. Profili likova su osmišljeni dosta stereotipno, što u određenoj meri dolazi i iz samog teksta.
Reditelj je uspeo da izbegne anakroni efekat uvođenjem određenih savremenih sredstava komunikacije sa publikom kojoj nije strano da na sceni vidi mobilne telefone, selfije, emodžije.
Ansambl
〰️
Ansambl 〰️
Ansambl čine Slaven Došlo, Vanja Milačić, Daniel Sič, Branislava Podrumac, Žarko Stepanov, Ivana Popović, Hadži Nenad Maričić, Olivera Bacić, Petar Đurđević, Nataša Marković, Nikola Bulatović, Tanja Živković, Tatjana Dimitrijević i Jelena Jovičić. Ovi umetnici zaista su dali maksimum svog glumačkog i muzičkog doprinosa. Ipak, neko je briljirao više, a neko manje. Izdvojile su se Vanja Milačić (Sara), Nataša Marković (Džoen) i Jelena Jovičić (Ejpril), kao posebno ubedljive glumice.
Slaven Došlo, večiti neženja Robert, oko koga se i gradi cela dramska radnja, čini se kao odličan izbor za ovaj lik.
Došlo je u godinama u kojima stasom i energijom može da dočara lik koji je istovremeno atraktivan, zbunjen, zapitan i neodlučan.
Ima i značajno iskustvo u žanru mjuzikla, budući da je zaposlen u Pozorištu na Terazijama, što se oseća u njegovom držanju na sceni. Njegova energija, ponekad i pomalo ekstremna na račun nešto skromnijih pevačkih mogućnosti, dobro odgovara profilu osobe koja simbolizuje savremeni društveni model – mladu osobu koja ne želi ili ne može da se upusti u ozbiljnije životne odluke, poput braka. Upravo u toj temi leži i začkoljica predstave, jedne od prvih u žanru mjuzikla koja se bavila savremenim pitanjima zabavljanja, braka i razvoda i koja nema linearnu dramaturgiju.
Fotografija: Zoran ŠkrbićMuzički ugao
Sa muzičke strane, interpretacija ansambla i orkestra bila je na solidnom nivou. Vokalne deonice smenjuju razvijene, izrazito melodizovane segmente i disonantna sazvučja ansambala koja glumcima mogu predstavljati izazov. Na sceni se to, međutim, nije osetilo – naprotiv, muzički je predstava bila vrlo dobro realizovana. U tom smislu, pohvale idu dirigentkinji Vesni Šouc.
Company u današnjem trenutku
〰️
Company u današnjem trenutku 〰️
Sa druge strane, prevod i prepev na srpski (Ivana i Zoran Paunović/Vesna Šouc i Jovana Jezdović) na nekoliko mesta predstavljaju problem, jer otežavaju neometano praćenje radnje i ne dozvoljavaju glumcima da se u pevanju u potpunosti opuste. Muzika sadrži nekoliko efektnih trenutaka – kako u ansamblima, tako i u solo izletima orkestra na početku i u sredini – ali prepev povremeno usporava dramski tok.
Čini se da bi bilo adekvatnije da se delo izvodi na engleskom jeziku, na kojem je i pisano. To bi u velikoj meri opustilo naraciju i same umetnike.
Brakovi, razvodi i pitanja bez odgovora
〰️
Brakovi, razvodi i pitanja bez odgovora 〰️
Postavlja se pitanje za koju je publiku pisana ova predstava i koliko je danas relevantna. Istina je da su teme braka i razvoda uvek aktuelne. Međutim, ko čini publiku koja gleda ovu predstavu? Polupopunjena sala Madlenianuma pokazala je da je to uglavnom publika starije, pa tek onda srednje životne dobi.
Mjuzikl preispituje tradicionalne rodne uloge kroz predstavljanje niza tipskih likova - poput naivne stjuardese, „hipsterke“ i devojke iz malog mesta koja živi u velikom gradu - kao i tipičnih bračnih situacija. Ipak, ove situacije u predstavi uglavnom ostaju na nivou karikature, bez dublje kritičke oštrice koja bi u našoj sredini bila preko potrebna.
Posle Rebeke i Jadnika, ova predstava ne donosi istu atrakciju.
P. S.
Kritike o mjuziklima se u Srbiji gotovo i ne pišu, a naročito iz ugla muzičkog kritičara. Odlučio sam da izađem iz svoje zone komfora koja je uglavnom okrenuta koncertima i operskim predstavama, a najmanje (ili gotovo uopšte ne) žanru mjuzikla.
Ovaj izazov sam započeo u Madlenianumu. Tokom narednih meseci, povremeno ću posećivati Pozorište na Terazijama i pisati kritike o predstavama.