Avi Avital i prijatelji na 57. BEMUS-u: Muzička fuzija, sloboda i dijalog kultura
Veče izvrsne umetnosti i dirljive muzike sa svih krajeva sveta
Mandolista Avi Avital sa prijateljima, klarinetistom Ismailom Lumanovskim i pijanistom Omerom Klajnom, pružio je publici BEMUS-a veče izvrsne umetnosti i dirljive muzike sa svih krajeva sveta.
Ovaj nesvakidašnji spoj instrumenata i muzičkih senzibiliteta doneo je jedno od najuzbudljivijih festivalskih večeri – koncert u kojem su se džez, bliskoistočna, balkanska i klezmer tradicija stapale u potpuno autentičan muzički izraz.
Fuzija stilova
〰️
Fuzija stilova 〰️
Već od početnih tonova kompozicije Zamzama Omera Avitala, postalo je jasno da će program ponuditi više od tehničke veštine. Tri umetnika, odlično povezani na sceni, izgradili su zvučni prostor u kojem su se međusobno nadopunjavali i osluškivali. Mandolina Avija Avitala davala je svetlucavu ritmičku osnovu i melodijsku finesu, klarinet Ismaila Lumanovskog unosio je izražajnost i vatrenu improvizaciju, dok je klavir Omera Klajna obezbeđivao harmonski okvir i fluidne prelaze između stilskih planova.
Ta fuzija instrumenata, koja se retko sreće u kamernim sastavima, omogućila je bogatstvo boja i modalnosti u žanrovima koji im prvobitno ne pripadaju, ali koje su umetnici učinili prirodnim i logičnim.
Ekspresivnost, sloboda i energija
〰️
Ekspresivnost, sloboda i energija 〰️
Program je bio pažljivo koncipiran i dramaturški promišljen. Svaka sledeća kompozicija donosila je veću ekspresivnost, slobodu i energiju. U kompozicijama Taksim i Common Spirit posebno se istakao sam klarinetista koji je i autor ovih dela, čiji je solo odlikovala ekspresivna virtuoznost i sugestivnost tona koji je na trenutke imao gotovo vokalni karakter. U narodnoj pesmi, Nacye, tradicionalnoj turskoj ljubavnoj pesmi, klarinet je preuzeo ulogu pripovedača, dok je Avitalova mandolina stvarala suptilnu pratnju, diskretnu i u isto vreme čvrstu, sa finim ritmičkim akcentima koji su davali puls kompoziciji.
Iako su mnoge kompozicije počivale na uniformisanim motivskim i modalnim materijalima, trio je umeo da publiku iznenadi iznenadnim skretanjima i novim muzičkim teksturama.
Tako je Kavana Omera Klajna izrasla u uzbudljivu džez varijaciju, u kojoj su improvizacija i spontanost potpuno preuzele tok izvođenja, stvarajući utisak da se muzika rađa tu, pred publikom. Upravo ta nepredvidivost davala je čitavom koncertu živost i dinamiku.
Kako je program odmicao, tako su se i muzičari sve više oslobađali.
Energija trija rasla je postepeno, prelazeći iz intimnih dijaloga u pravu zvučnu eksploziju.
Balkaliente Ismaila Lumanovskog je bio na neki način vrhunac koncerta – kompozicija u kojoj su ritam, improvizacija i komunikacija na sceni dostigli potpunu sinergiju. Publika je pratila svaki gest s neskrivenim oduševljenjem, a među izvođačima se osećala organska povezanost, rezultat dugogodišnjeg prijateljstva i međusobnog poverenja.
Umetnost koja prevazilazi tehničku briljantnost
〰️
Umetnost koja prevazilazi tehničku briljantnost 〰️
Avi Avital je i ovoga puta potvrdio da njegova umetnost prevazilazi tehničku briljantnost. Njegovo sviranje je iskreno, slobodno i komunikativno, prožeto radošću stvaranja i poštovanjem prema tradicijama koje reinterpretira. U spoju sa Lumanovskim i Klajnom, nastao je troglasni dijalog kultura koji je na sceni Kolarca zvučao kao razgovor bez granica.
Utisak nakon koncerta koji je trajao više od jednog sata je taj da su svaki ton, svaka kompozicija delovali kao deo jedne velike, improvizovane priče.