Romanse i identitet: Oboistkinja Sanja Romić i pijanista Danijel Detoni nastupaju u okviru ciklusa Studio Slavenski
Program završnog koncerta ovogodišnjeg ciklusa Studio Slavenski sadrži dela srpskih, mađarskih i hrvatskih kompozitora
Romanse i identitet naslov je završnog koncerta ovogodišnjeg ciklusa Studio Slavenski, koji zajednički organizuju Radio Beograd 2 i SOKOJ. Na koncertu će nastupiti istaknuta oboistkinja Sanja Romić i ugledni hrvatski pijanista Danijel Detoni.
Koncert će biti održan u četvrtak, 28. maja, u 19 časova u Legat Josipa Slavenskog, uz direktan prenos na talasima Radio Beograda 2.
Program Romanse i identitet obuhvata dela Dore Pejačević (Romansa), Ivana Božičevića (Canto de la ave rapiña), Irene Dragović (Murmuration), Miloša Raičkovića (Romanse), Antala Doratija (Duo Concertante) i Tihomira Stojiljovića (Džezer kolo).
Zajedničku nit ovog programa predstavljaju romansa kao muzička forma i pitanje identiteta – onog koji sami oblikujemo i koji se, prema rečima umetnika, prepoznaje u zvuku svakog kompozitora. Program prati te jedinstvene stvaralačke otiske kroz šest kompozicija nastalih u različitim epohama i kulturnim kontekstima, zaključuju Sanja i Danijel.
U susret koncertu, Sanja Romić i Danijel Detoni izdvojili su vreme da odgovore na nekoliko pitanja i približe publici ideje koje stoje iza ovog programa. Njihovi odgovori pružaju zanimljiv uvid u muziku koja će biti izvedena i predstavljaju lep poziv da im se pridružite na koncertu.
Sanja Romić: Program pruža pogled na predele u kojima su kompozitori odrastali i koji su ih definisali
Danijela i mene ne vodi ego, nego želja da ispratimo želje kompozitora i damo svoj prirodan izraz, maksimalno poštujući visoki umetnički nivo.
Fotografija: Privatna arhivaProgram koncerta objedinjuje dela kompozitora različitih generacija i estetskih usmerenja – od hrvatskih kompozitora Dore Pejačević i Ivana Božičevića do savremenih srpskih autora Irene Dragović i Miloša Raičkovića. Kako ste koncipirali ovaj program i da li postoji ideja koja povezuje ova dela u jednu celinu? Šta se krije iza naslova koncerta Romanse i identitet?
Polazna tačka je romansa kao muzička forma, jedan od najstarijih kratkih muzičkih oblika. Jednostavna, doživljena kao melodija, jasna emocionalna linija, nešto što se može lako zapamtiti. Ali kada počnete da pratite tu formu kroz različite epohe i geografije, kao što smo to mi postavili u projektu, shvatite šta se sve krije ispod te površine. Predeo u kom je kompozitor odrastao i koji ga je definisao. Prijatelji koji su ga oblikovali. Kultura iz koje dolazi ili od koje beži.
Dora Pejačević piše sa sedamnaest godina, krajem devetnaestog veka. U njenoj romansi čujete tu epohu, stil življenja i izražavanja, svu neposrednost mladalačkog uzrasta. Miloš Raičković piše na Havajima 1988. godine, na suprotnoj tački Zemljine kugle od Beograda u kom je odrastao. U njegovoj muzici čuju se mesta koja je obišao, kultura njegove supruge, koja je i njegovoj muzici dala pečat. Njegova muzika postaje svetska, kao što i on postaje svetski čovek kroz svoja putovanja i iskustva.
Irena Dragović piše o jatu ptica koje se kreće bez centra, bez vođe, kao jedinstven organizam. Svako od njih piše romansu, svoju viziju odnosa sa životom, ljudima, uverenjima koja nas vode kroz život. I to je ono gde se prepoznaju i priznaju razlike.
Identitet je ono što izaberemo da postanemo. Čuje se u zvuku svakog kompozitora. Ovaj program prati te otiske kroz šest kompozicija i nekoliko vekova.
Kao umetnica koja se intenzivno bavi savremenom muzikom i sarađuje sa živim kompozitorima, šta Vas posebno privlači delima kao što su Canto de la ave rapiega, Murmuration i Romanse za obou i klavir?
Ono što je zajedničko tim trima kompozicijama i njihovim kompozitorima jeste da su svakoj dali jasnu sliku. Iz ovoga svaki kompozitor gradi delo na svoj način, u svom izrazu. Naša uloga kao muzičara jeste da te slike vidimo, izraze kompozitora prepoznamo i otelotvorimo u zvuku kroz, opet, jedan svoj lični, autentičan, zajednički izraz. Privlači me upravo taj momenat da sve ovo mogu da obuhvatim u sebi kao muzičar, kao osoba, kao umetnik i da proširim svoje kapacitete za potrebe dela, porastem kroz ovaj proces još više u svojoj umetnosti. Zatim da nesebično predam sve to dalje publici i povedem je u nešto smislenije od puke realnosti koja nam se svakodnevno nudi kao vrlo površna i plitka.
Naša uloga kao muzičara jeste da vidimo slike koje su kompozitori ugradili u svoja dela.
〰️
Naša uloga kao muzičara jeste da vidimo slike koje su kompozitori ugradili u svoja dela. 〰️
Na programu se nalazi i Duo Concertant Antala Doratija, delo koje nije često zastupljeno na koncertnim podijumima. Koje su njegove najzanimljivije interpretativne i tehničke karakteristike iz ugla oboiste?
Antal Dorati je većini publike poznat kao dirigent. Vodio je Simfonijski orkestar Mineapolis, Simfonijski orkestar BBC-ja, Kraljevski simfonijski orkestar. Snimio je više od šest stotina dela. Pisao je i kamernu muziku. Duo pripada njegovom tišem identitetu, ulozi kompozitora.
Iz ugla oboiste, ovo je muzika koja traži veliko ulaganje u pripremu dela, razumevanje mađarske muzike, razumevanje različitih ljudskih osećanja i stanja – od mirnih, lirskih, preko mističnih, grandioznih, furioznih, do brutalnih i sirovih. Sve ono čega se danas bojimo – da osetimo, izrazimo, budemo.
Muzika to traži od nas. Izaziva nas. Sa ovom kompozicijom Danijel i ja se vraćamo u Mađarsku, mestu gde smo se upoznali, stasali oboje kao muzičari i studenti Akademije Franc List u Budimpešti, osetili duh jednog naroda, njegove dubine i sve nijanse, od vedrog preko sivog do crnog i surovog.
Želimo da izazovemo publiku da oseti sve to sa nama, da zna da ovakva osećanja i stanja žive u svakome od nas, da ih se ne treba plašiti, već ih hrabro pogledati, sa njima se suočiti i svečano izjaviti – da, ja sam živ(a). Imam kapacitet da osetim, da sve te emocije ponesem. Ne da od njih pobegnem, već da ih transformišem u onaj identitet koji ja biram za sebe. Ovaj komad predstavlja važan prelaz unutar programa. Dolazi posle toplije, romantičnije muzike i priprema slušaoca da učestvuje svim svojim bićem u koncertu, ne da bude samo površni slušalac.
Legat Slavenski predstavlja prostor posvećen očuvanju sećanja na jednog od najznačajnijih kompozitora sa naših prostora. Koncert se održava u okviru ciklusa Studio Slavenski uz direktan prenos na talasima Radio Beograda 2. Koliko su za Vas važni ovakvi koncerti koji spajaju izvođaštvo, edukaciju publike i afirmaciju domaćeg stvaralaštva?
Legat Slavenski je prostor koji čuva sećanje na život našeg kompozitora i njegovu zaostavštinu - Josipa Slavenskog. Kreacija, u obliku programskog vođstva koje održava aktivnost i rad prostora, vodi ka praktičnoj primeni prostora za koncerte i dešavanja koja su u skladu sa umetničkim identitetom prostora. Svirati na mestu koje nosi ovakav umetničko-istorijski značaj, u okviru ciklusa koji se posvećuje kompozitoru, uz direktan prenos na Radio Beogradu 2, jeste privilegija. Daje nam mnogo širi prostor na koji se muzika prenosi i stiže do ljudi koji možda još uvek ni ne poznaju ovaj prostor ili nisu mogli da dođu na koncert. S obzirom na to da su na programu dela domaćih, živih kompozitora, mi čuvamo identitet prostora prošlosti kroz sadašnjost, dalje u budućnost.
Orkestar traži drugačiji set veština koje muzičar mora da poseduje.
〰️
Orkestar traži drugačiji set veština koje muzičar mora da poseduje. 〰️
Tokom karijere nastupali ste kao solistkinja, orkestarska muzičarka i kamerni umetnik. Šta Vam kamerno muziciranje sa pijanistom poput Danijela Detonija omogućava da izrazite na drugačiji način nego u simfonijskom ili solističkom repertoaru?
U orkestru postoje pravila koja štite i koja ograničavaju. Mnogo je ljudi oko vas sa kojima morate da se uklopite. Niste ih sve vi birali. Nemate svi isti muzički senzibilitet. Vaša fraza mora da se uklopi u širu sliku. Uslovljeni smo dirigentovim vođstvom. To je drugačiji set veština koje muzičar mora da poseduje da bi ispratio svoju ulogu u orkestru na profesionalan način.
Sa Danijelom se, pre svega, poznajem dvadeset godina, još sa studija na Akademiji Franc List u Budimpešti. To je osnova za naš zajednički muzički senzibilitet, jer je građen na istim osnovama.
Oboje smo nastavili dalje usavršavanje na eminentnim muzičkim akademijama, sa eminentnim pedagozima. To iskustvo i put su kao kada brusite dijamant – od lepe, sirove suštine do dragocenog umetničkog dela. Danijel je fantastičan pijanista, predivna osoba i moj drag prijatelj. I onda sve to zajedno vas dovede do toga da prestanete da objašnjavate. Slušamo se i pratimo. Otvoreni smo za mišljenje onog drugog. Ne vodi nas ego, nego želja da ispratimo želje kompozitora i damo svoj prirodan izraz, maksimalno poštujući visoki umetnički izraz. Takvo uzajamno razumevanje i lakoća stvaranja jesu privilegija i čisto uživanje u procesu.
Danijel Detoni: Savremena muzika mi je bliska i uvek u meni budi veliku znatiželju prema novom
Ne mogu suditi o otvorenosti publike, kad često izvođači beže od disonanci.
Fotografija: Privatna arhivaVeći deo programa čine dela 20. i 21. veka, uključujući nekoliko savremenih kompozicija autora sa prostora bivše Jugoslavije. Kako kao pijanista pristupate interpretaciji muzike čiji su autori naši savremenici ili su nam vremenski veoma bliski?
Kako sam uveren da je u muzici sve povezano, zapravo nemam neki poseban pristup novim kompozicijama. Proučavam ih na isti način kao i starija djela. O muzici 20. i 21. veka puno je lakše pronaći pisane/audio/vizualne materijale i ne postoje ogromne razlike u notnim izdanjima.
Kod živih kompozitora, smatram da smo svi izvođači krajnje privilegovani, jer smo u tren oka i jednim pozivom u mogućnosti saznati što je zapravo pesnik hteo da kaže.
Sa oboistkinjom Sanjom Romić sarađujete dugi niz godina. Kako se tokom vremena razvijao vaš umetnički dijalog i na koji način se on odražava na pripremu programa poput ovog?
Sanja je jaka i prekrasna osoba te izvanredna oboistkinja. Poznajemo se preko 25 godina i jako smo povezani od prvog dana. Kako smo oboje formativne godine proveli na studiju u Budimpešti, mnogi nam se estetski stavovi poklapaju. Ovaj konkretni program je nastajao s puno pažnje i dali smo mu vremena.
Na koncertu ćete izvesti i Romanse Miloša Raičkovića, a to je i naziv koncerta. Po Vašem mišljenju, na koji način ovo delo komunicira sa romantičarskim nasleđem koje priziva već sam naslov kompozicije?
Miloš je erudita čija muzika namerno ne beži od tradicije. Oduševljava me koliko je njegov muzički jezik čist, iskren i nežan.
Program koncerta je nastajao s puno pažnje.
〰️
Program koncerta je nastajao s puno pažnje. 〰️
Poznati ste po izvođenju i promociji savremene muzike. Da li primećujete da publika danas pokazuje veću otvorenost prema novim delima i kako je moguće približiti savremeni repertoar slušaocima koji se sa njim prvi put susreću?
Sigurno i zbog porodičnog nasleđa, savremena mi je muzika ipak bliska i uvek u meni budi veliku znatiželju prema novom. Ne mogu suditi o otvorenosti publike, kad često izvođači beže od disonanci. Stava sam i da smo svi prezasićeni informacijama i predrasudama.
Kako bismo dali šansu novom, sigurno ne bi bilo loše redovno se vraćati korenima savremene muzike: audio-vizualno se (ponovno) upoznati i sprijateljiti s muzikom Debisija, Stravinskog, Ivsa, Veberna, Bartoka i Mesijana.
Na repertoaru se nalazi kompozitorka Dora Pejačević, biser hrvatske muzike koja proteklih nekoliko godina doživljava renesansu ne samo u Hrvatskoj, već i u celom svetu. Izvode se njene orkestarske kompozicije. Šta Vi pronalazite specifično u njenim delima i u delima Ivana Božičevića?
Dora Pejačević je valjda i zbog svog višenacionalnog porekla (hrvatsko-mađarskog) s lakoćom povezivala u svojim delima kasnoromantičarski i impresionistički idiom uz nenametljivi začin salonske muzike. Njene pesme za glas i klavir i minijature su duboko proživljene i nenadmašno šarmantne.
Muzika Ivana Božičevića pleni svojim zaraznim optimizmom i prirodnom nepretencioznošću. Kako je ne samo muzikom već i likom mladolik, ovim mu putem želim sve najbolje uz 65. rođendan, koji slavi 29. maja!
Studio Slavenski
Ciklus Studio Slavenski osmislile su i realizuju ga Maja Čolović-Vasić, urednica u Muzičkoj redakciji Radio Beograda 2 i urednica prenosa i Mirjana Lazarević, viši stručni saradnik u Kancelariji za saradnju sa medijima i odnose sa javnošću Sokoja.
U drugoj sezoni ciklusa koncerata Studio Slavenski u periodu od oktobra 2025. do maja meseca 2026. godine, održano je osam koncerata kamerne muzike.
Svakog poslednjeg četvrtka u mesecu u 19 časova, uz direktan prenos na Radio Beogradu 2, publici je bila predstavljena raznovrsnost i bogatstvo žanra kamerne muzike i stvaralaštva srpskih kompozitora.
Među izvođačima nalazili su se renomirani mladi i zreli umetnici, aktivni i na srpskoj i na svetskoj sceni, a koji su podjednako angažovani i kao interpretatori klasičnog repertoara i kao promoteri srpskog stvarlaštva koji je u ovom ciklusu obavezan deo programa.
Prvi ciklus koncerata Studio Slavenski uspešno je organizovan tokom 2024. i 2025. godine povodom proslavljanja veka postojanja Radio Beograda, 75 godina od osnivanja Sokoja i 70 godina od smrti jednog od najznačajnijih jugoslovenskih kompozitora, Josipa Slavenskog.