Jedno srce dva sveta: Milena Damnjanović i Vladimir Gligorić interpretiraju srpske i kineske pesme u Gvarnerijusu i Kulturom centru Pančeva
U sredu 25. februara i u utorak 3. marta biće održani koncerti operske umetnice Milene Damnjanović i pijaniste Vladimira Gligorića u Centru lepih umetnosti Gvarnerijus, odnosno u Kulturnom centru Pančeva.
Na repertoaru koncerta koji nosi naziv Jedno srce dva sveta biće interpretiran izbor dela iz bogate muzičke baštine kineskih i srpskih narodnih i umetničkih pesama.
Ovaj muzički događaj posvećen je dijalogu različitih muzičkih kultura kroz formu solo pesme.
Uz klavirsku saradnju Vladimira Gligorića, sopran Milena Damnjanović izvešće repertoar koji je pažljivo odabrala, a koji je sačinjen od dela velikana klasične srpske muzike, poput Biničkog, Milojevića, Konjovića, Rasinskog, Konjovića i Filipovića.
U delu koncerta posvećenom kineskim autorima na programu su dragulji kineske solo pesme (poput Ode skrivenoj orhideji, Pesme o crvenom pasulju, Prolećne čežnje, Čaše lepog vina), koji se retko izvode na našim prostorima i zahtevaju specifičnu vokalnu tehniku, a sa kojima se Milena Damnjanović upoznala tokom boravka u Kini.
Zbog velikog interesovanja za koncert u Centru lepih umetnosti Gvarnerijus neophodno je rezervisati mesta na info@guarnerius.rs ili 066/8028-368. Ulaz na koncert je slobodan i u Gvarnerijusu i u Kulturnom centru Pančeva.
Fotografija: Aleksa MiloševićRazgovor sa Milenom Damnjanović
U susret koncertu Milena Damnjanović otkriva na koji način je osmislila repertoar koncerta, šta se krije iza nota kompozicija sa repertoara, ali najavljuje i svoj doktorski umetnički projekat koji se polako približava kraju.
Dijalog različitih muzičkih kultura
〰️
Dijalog različitih muzičkih kultura 〰️
Koncert je posvećen obeležavanju kineske Nove godine i na njemu ćeš izvesti i srpske i kineske pesme – Jedno srce, dva sveta stoji u nazivu koncerta. Na koji način si osmislila program koncerta?
Pre svega, što se tiče kineskih pesama, taj deo koncerta mi je već nekoliko godina u glavi. Sve pesme koje ću pevati već sam izvela na ispitu iz kamerne muzike u klasi prof. Ljudmile Gros-Popović na Fakultetu muzičke umetnosti i to je bilo veoma uspešno. Tada me je pratio Aleksandar Stanković, ali pošto je Vladimir Gligorić moj dugogodišnji saradnik u klasi prof. Violete Pančetović-Radaković, koja mi je i dalje profesorka na završnoj godini doktorskih studija, on će me pratiti i na koncertu u Gvarnerijusu, kao i na istom koncertu u Pančevu.
Ovaj program na umu imam već duži niz godina. Nisam se previše osvrtala na značenje teksta jer su kineska muzika i poezija višedimenzionalne i samim tim omogućavaju spajanje i onoga što je naizgled nespojivo. Na repertoaru će se naći i tradicionalne i umetničke pesme, kao i pesme 20. i 21. veka.
Što se tiče izbora, birala sam isključivo ono što mi se dopada. Dakle, na programu će biti pesme koje su mi prirasle srcu tokom mog boravka u Kini. To su kompozicije koje se vrlo često izvode i na koncertima i na ispitima u Kini. Bila sam profesor solo pevanja na Zhejiang Connservatory of Music u gradu Hangdžou i sve te pesme sam radila sa studentima. Imala sam veliku želju da ih jednog dana izvedem na koncertu i sada se to polako ostvaruje – čekamo 25. februar i 3. mart.
Kineska nova godina je 17. februara, a budući da njihov festival posvećen Novoj godini traje oko tri nedelje, moji koncerti će biti održani u okviru tih proslava i posvećeni su upravo tom prazniku.
Kada je u pitanju blok srpskih kompozitora, tu će se naći dela Milovana Aranđelovića Rasinskog, Stanislava Biničkog, Konstantina Babića, Miloja Milojevića, Petra Konjovića i Milovana Filipovića. Primetila sam da publika veoma dobro reaguje na pesme ovih autora i na moja izvođenja. Dobila sam vrlo lepe kritike na koncertu na kojem sam pevala upravo taj srpski repertoar, kao i komentare da ga izvodim autentično.
Da li se ostvaruje neka veza između srpskih i kineskih kompozicija?
Ne, nema suštinske veze. Zato sam i napravila dva bloka – blok kineskih i blok srpskih pesama. Postojala je ideja da se pesme izvode unakrsno, ali sam se na kraju odlučila za prvu varijantu jer mi se čini da će publici biti manje naporno da na taj način prati program. Mislim da će ovako publika imati jasniji uvid u specifičnosti muzike kineskih kompozitora.
Da li postoje razlike u interpretaciji kineskih i srpskih pesama – u vokalnom izrazu, tehnici pevanja ili nečem trećem što moraš da transformišeš?
Ono što je slično jeste rubato. To su pesme koje pružaju mogućnost rubata, pa čak i korone na mestima gde ih nema u zapisu, ali gde su muzički logične. To važi i za srpske i za kineske pesme.
Kada su u pitanju razlike, one se odnose na ukrase i trilere. To je nešto neobično i zanimljivo i mislim da će upravo to publici zadržati pažnju. U srpskom repertoaru nema mnogo prostora za trilere na način na koji ih ima u kineskim pesmama.
Takođe, tehnika pevanja kineskih pesama je drugačija, pomalo nazalnija.
Pevaću na sličan način kao što pevaju studenti i profesori u Kini – u pogledu daha i ukrasa. Izgovor kineskih tekstova je takođe vrlo zahtevan i podrazumeva dobro poznavanje jezika.
Imam sposobnost da menjam tehniku kad god poželim
〰️
Imam sposobnost da menjam tehniku kad god poželim 〰️
U svojim interpretacijama i repertoaru se podjednako upuštaš u savremenu muziku, kinesku muziku i klasični operski repertoar. To su velike stilske razlike. Nedavno sam te slušao na izvođenjima kompozicija Juga Markovića – i na tribini i u Studiju 6 gde se te stilske razlike vrlo transparentno čuju. Jasno je da to ne mogu svi. Kako se ti upuštaš u to, otkud ti hrabrost i kako čuvaš svoj glas?
To je dobro pitanje. Otkriću ti jednu činjenicu koju možda ne znaš o meni. Kao mala sam učestvovala na gotovo svim priredbama – recitovala sam, glumila, pevala duhovnu muziku, etno-kompozicije i popularnu muziku. Nisam to pripremala ni sa kim posebno, jednostavno sam pevala. Imam sposobnost da menjam tehniku kad god poželim. Ne znam ni sama kako – kao dete sam bila poput papagaja, a tako je i danas. Nešto čujem i jednostavno ponovim. Shvatila sam da mogu da pevam različite žanrove bez problema.
Kada sam bila mala, opera me uopšte nije zanimala. Imitirala sam operske pevače, čak sam ih pomalo i karikirala.
Fotografija: Aleksa MiloševićDa li si u tim trenucima zamišljala sebe kao opersku pevačicu?
Moram da kažem još jednu zanimljivu činjenicu – kada sam bila mala, opera me uopšte nije zanimala. Imitirala sam operske pevače, čak sam ih pomalo i karikirala, a danas sam operska pevačica, iako mi tada nije bilo ni na kraj pameti da ću se time baviti.
Operska tehnika mi je otvorila vidike – kako u postavci glasa, tako i u tehnici disanja. Po mom mišljenju, operska tehnika je jedna od najzahtevnijih tehnika pevanja, jer glas mora da ojača, da se razvije i nadjača orkestar. Od malih nogu sam se bavila različitim žanrovima jer mi je to prirodno dato. Volim da za sebe kažem da sam natur-zenger.
Prilikom prelaska na fakultet bilo mi je neobično što menjam profesora i tehniku pevanja, jer sam u srednjoj školi radila po drugačijem principu. Primećivala sam određene tehničke nedostatke još tada, ali sam istinski sazrela na fakultetu. Zbog toga sam zahvalna profesorkama Violeti Pančetović-Radaković i Ljudmili Gros Popović, koje su mi otvorile vidike u pogledu tehnike solo pevanja. Što se tiče interpretacije, profesorka Pančetović-Radaković mi je dala potpunu slobodu jer je prepoznala da muziku osećam na pravi način.
Iz svega toga proizlazi moja sloboda i interesovanje da se bavim i savremenom muzikom i klasičnim operskim repertoarom, ali i etno pevanjem. Sve to si mogao da čuješ u Studiju 6 kada sam premijerno izvela ciklus Pesme za tebe i mene Juga Markovića.
To je deo mene i ne treba da ga se stidim, već da na njemu radim i da pevam ono što želim.
Vladimir Gligorić
Fotografija: Jelena JovanovićNa koncertima ćeš nastupiti sa klavirskim saradnikom Vladimirom Gligorićem. Vas dvoje dugo sarađujete – kako je vaša umetnička saradnja rasla?
Sa Vladom sarađujem već 13 godina, od 2013. On je moj zvanični korepetitor i sarađuje sa klasom moje profesorke. Sa njim je saradnja uvek plodna. On je jedna od ličnosti iz mog profesionalnog života koja je snažno uticala na moju muzičku ekspresiju.
Pošto i sama vrlo dobro sviram klavir – osvojila sam prve nagrade na dva takmičenja komplementarnog klavira u Novom Sadu i Nišu – pažljivo sam pratila na koji način on čuje ton, kako gradi frazu, kakav pritisak na dirkama koristi da bi postigao određenu boju tona.
O Vladi imam samo lepe reči. Naravno, ponekad dođe do različitih mišljenja i koncepcija, pa i do male rasprave, ali se to brzo razreši jer pronađemo zajedničko rešenje. Sve te rasprave zapravo služe našem rastu.
Želja da se bavim Ofelijom pojavila se još na osnovnim studijama
〰️
Želja da se bavim Ofelijom pojavila se još na osnovnim studijama 〰️
Fotografija: Aleksa MiloševićPomenula si doktorski umetnički projekat. Možeš li da otkriješ šta si zamislila i čime ćeš završiti svoje formalno obrazovanje?
Bavim se Šekspirovom Ofelijom u muzici 19. i 20. veka. Obuhvatam deset kompozicija, od kojih su neke ciklusi, a ostale zasebne pesme. Tumačim harmonska i interpretativna rešenja tih kompozitora u želji da pronađem univerzalnu nit koja ih povezuje.
Jedva čekam realizaciju – koncert bi trebalo da bude u junu. To je nešto novo na koncertnom podijumu. Želja da se bavim Ofelijom pojavila se još na osnovnim studijama, na drugoj ili trećoj godini, kada sam se upoznala sa muzičkom verzijom Ofelije u delima Riharda Štrausa i Valerija Gavrilina. Tada sam rekla da, ako upišem doktorske studije, Ofelija će biti moj lik – a tako i jeste.
Kada dođe vreme za zvaničnu najavu, rado ću je predstaviti, jer bih volela da publika čuje taj projekat – smatram da je izuzetno umetnički zaokružen.