Ana Krstajić i Džoi Reda: Confluence

Suptilna ravnoteža između tradicije i inovacije

Album Confluence Ane Krstajić i Džoi Reda objavljen je početkom 2025. godine u izdanju kuće Alisma, ogranka renomirane izdavačke kuće Atma Classique, posvećene neoklasičnoj instrumentalnoj muzici.

U tom estetskom okviru oblikovan je i ovaj album, zajedničko delo srpske kompozitorke Ane Krstajić – školovane na Berklee College of Music u oblasti muzike za film, televiziju i video igre – i kanadskog umetnika Džoi Reda, čiji je stvaralački izraz takođe duboko ukorenjen u filmskom idiomu.


Devet kompozicija, svaka u trajanju od približno tri minuta, predstavljaju muzičke refleksije jednog izraza koji osciluje između filmske sugestivnosti i neoklasične intimnosti.


Preplitanje klavirskih i orkestarskih boja

〰️

Preplitanje klavirskih i orkestarskih boja 〰️

Slušajući muziku sa albuma, koja ukupno traje nešto manje od pola sata, neminovno se prepoznaju uticaji minimalističkog stila Filipa Glasa, kao i harmonski obrti, hromatska klizanja i tamniji kolorit melodijsko-harmonskih struktura svojstvenih izrazu francuskog kompozitora Aleksandra Desplaa.

U kompozicijama s albuma Confluence prisutan je snažan emotivni naboj, koji se oslikava kroz stalno preplitanje klavirskih i orkestarskih boja. Prozračnost teksture jedna je od prepoznatljivih odlika kompozicionog jezika Ane Krstajić i Džoi Reda u delima sa albuma. Unutar te prozračnosti odvijaju se magloviti vrtlozi dinamičkih promena, koje istovremeno podvlače jasnoću formalnih kontura svake kompozicije.

Tematski fokus – protok i susret

〰️

Tematski fokus – protok i susret 〰️

Kompozicije se nižu u postepenom emotivnom i muzičkom naboju. Naslovi i tonska dramaturgija nagoveštavaju tematski fokus na element vode, ritam života i proces susretanja (eng. confluence) – kako muzičkih ideja, tako i unutrašnjih doživljaja. Ovi motivi se posebno primećuju u kompozicijama In Movement, Descent i Ebb & Flow, koje simbolizuju ciklične procese – uspon i pad, nalet i povlačenje, sa izraženom introspektivnom dimenzijom.

Čini se da je čitav album usmeren ka tački kulminacije u kompoziciji Resurfacing, koja u sebi nosi najintenzivniju zasićenost tamnim bojama i najoštrije oblikovane harmonske okvire. Kompozicija evocira povratak na površinu – svojevrsni preporod. Nakon nje sledi naslovna numera Confluence, koja ostavlja utisak lične ispovesti Ane Krstajić – kako kroz samo izvođenje (solo klavir), tako i kroz simboliku konačnog susreta, sinteze i zatvaranja prethodno otvorenih muzičkih i emotivnih tokova. U tom smislu, Confluence predstavlja i formalni i simbolički epilog albuma. U suštini, kompozicije se prirodno stapaju u celinu muzičkog izraza, ne narušavajući, već nadopunjujući tematsko-muzičku integralnost albuma.


Sve kompozicije s albuma mogu se posmatrati i kao delovi jednog većeg muzičkog oblika, gde bi svaka predstavljala stav ili varijaciju osnovne muzičke misli i emotivne matrice. Istovremeno, svaka od njih funkcioniše i kao samostalna muzička priča.


Izražajne interpretacije

〰️

Izražajne interpretacije 〰️

Kompozicije s albuma oblikovane su suptilnim i muzikalnim interpretacijama u prvom redu pijanistkinje Ane Spremić, ali i Ane Krstajić i Džoi Reda. Ana Spremić, zaljubljenik i strastveni interpretator muzike Ane Krstajić, u svojoj izvođačkoj praksi  već duže vreme (još od studentskih dana) neguje muziku ove kompozitorke i ovom prilikom donosi posebno nežna i izražajna tumačenja, oplemenjena toplinom i preciznošću.

Interpretacije su dodatno osnažene pratnjom članova Beogradskog kamernog orkestra, odnosno petoro sjajnih i veštih umetnika, sa kojima je ostvarena uverljiva i osećajna muzička sinergija. Miljana Popović-Materni (violina 1), Katarina Petković (violina 2), Boris Brezovac (viola), Tamara Ranković (violončelo) i Boban Stošić (kontrabas) učestvovali su u zajedničkom oblikovanju muzike pune emocija, detaljnih dinamičkih nijansi i unutrašnje napetosti. U svakoj kompoziciji ovih petoro umetnika oživeli su skladan i odmeren interpretativni trenutak, u odličnoj saradnji sa pijanistima.

Ovakve interpretacije kod slušaoca bude potrebu za ponovnim, pažljivim slušanjem.

Next
Next

Nikola Pešić: Skies