Stefan Milenković i Niški simfonijski orkestar nastupaju u Gradskoj koncertnoj dovrani u Novom Sadu

Stefan Milenković pred nastup u Novom Sadu: Vjetanov koncert spaja virtuozitet i liriku na izuzetan način. Radujem se da ga predstavim publici u Beogradu

Jedan od najistaknutijih srpskih violinista, Stefan Milenković, nastupiće kao solista uz Niški simfonijski orkestar, kojim će dirigovati Dejan Savić. Koncert će biti održan u četvrtak, 26. novembra, u 19 časova, u Gradskoj koncertnoj dvorani u Novom Sadu.

Posle programa koji su predstavili na Niškim muzičkim svečanostima i Beogradskim muzičkim svečanostima, Stefan Milenković i Niški simfonijski orkestar predstavljaju virtuozna dela za violinu i orkestar sa simfonijskom muzikom francuskih kompozitora i u Novom Sadu.

Na repertoaru su Uvertira iz opere Fra Diavolo Danijela Obera, Violinski koncert br. 5 u a-molu, op. 37, Anrija Vjetana, poznat kao Le Grétry, Havanaise za violinu i orkestar, op. 83, Kamija Sen-Sansa, i Simfonija br. 1 u Ce-duru Žorža Bizea.

Ulaznice po ceni od 1.000 dinara dostupne su onlajn i na svim prodajnim mestima Gigs Tix-a.


Stefan Milenković, violina

Foto: Privatna arhiva

Stefan Milenković: Sviramo zahtevan program. Važno je da zajedno doživljavamo muziku i da budemo emotivno uključeni

Na programu su Koncert za violinu i orkestar br. 5 Anrija Vjetana, poznat i kao Le Grétry, i Havanaise Kamija Sen-Sansa. Šta vas posebno privlači u ovim delima i na koji način biste opisali njihov karakter i mesto u violinskom repertoaru?

Ovo je violinski koncert koji poznaje svaki violinista i koji su gotovo svi snimili. To nije slučajno, jer ga odlikuje izuzetno lep i elegantan spoj virtuoziteta i lirike. Deonice soliste i orkestra veoma su ravnopravno oblikovane, pa orkestar ima važnu ulogu u muzičkom toku. Od kompozitora koji su i sami bili violinisti, Vjetan je jedan od onih koji su svojim koncertima dali izrazito simfonijski karakter. Orkestar treba aktivno da učestvuje u muzičkom dijalogu i da diše zajedno sa solistom. Upravo je to jedan od izazova ne samo ovog već i njegovih drugih violinskih koncerata.

Svaki student violine trebalo bi da prođe kroz Vjetanovu muziku kao važan deo svog umetničkog razvoja. Ipak, ovaj koncert se ne izvodi često uživo, pa sam pomislio da je nastup na BEMUS-u fenomenalna prilika da publici predstavimo delo koje nemamo tako često priliku da čujemo.

Posebno bih izdvojio i Havanaise, neobično, gotovo jedinstveno delo u opusu Sen-Sansa. Njegova muzika na prvi pogled može delovati veoma dopadljivo i jasno, ali je napisao i mnogo kompozicija koje odlikuju poseban stil i koje je teško svrstati u određene kategorije. Havanaise je upravo jedno od takvih dela, sa nesvakidašnjom strukturom. Ne bih ga opisao kao izrazito virtuozno delo, ali ono sadrži epizode u kojima virtuozitet izbija u prvi plan. Te epizode nisu nametljive, već prirodno izrastaju iz muzičkog toka.

Reč je o elegantnom i senzibilnom, čak bih rekao i senzualnom delu, koje je veoma popularno, iako možda ne u meri u kojoj je to Sen-Sansov Rondo capriccioso. Ipak, ono nesumnjivo pripada standardnom violinskom repertoaru. Postoji prostor za različita interpretativna čitanja, a mi ćemo večeras publici predstaviti svoje viđenje ovog dela, kao i Vjetanovog koncerta.

Stefan Milenković, violina

Foto: Privatna arhiva

Mislim da je najveći izazov u tome da Vjetanov koncert ne zvuči preterano virtuozno

〰️

Mislim da je najveći izazov u tome da Vjetanov koncert ne zvuči preterano virtuozno 〰️

Oba dela donose specifične izazove za violinistu, od virtuoznih pasaža i tehničke preciznosti do oblikovanja melodijskih linija i izražajnog fraziranja. Šta je za vas najveći interpretativni izazov u ovom programu i na kojim detaljima posebno insistirate u izvođenju?

Mislim da je najveći izazov u tome da Vjetanov koncert ne zvuči preterano virtuozno, kao nešto teško, odnosno kao niz violinskih prepreka koje treba savladati. On zapravo nije tako napisan. Nije atletski koncipiran, iako sadrži brojne tehničke zamke. Kada je reč o muzičkim zahtevima, koncert je oblikovan veoma operetski, sa izrazitim francuskim ukusom. Taj element zauzima gotovo polovinu njegovog ukupnog trajanja. Delo je koncipirano kao jedinstven stav koji neprekidno teče, ali sadrži segmente prilično različitog karaktera. U središnjem delu nalazi se kadenca, nakon koje sledi neobičan završetak nalik sporom stavu, a potom i magična koda. Mislim da bi ovaj koncert trebalo češće izvoditi, jer je veoma omiljen među violinistima.

U izvođenju mi je važno da sve funkcioniše kao jedinstvena celina, da postoji organska povezanost između muzike koju izvodim ja i one koju izvodi orkestar.

Posebno insistiram na tome da tehnički pasaži uvek budu u službi muzike. Takav pristup ne primenjujem samo na ovom koncertu već i na mnogim drugim delima. Kao najeklatantniji primer izrazito virtuoznog repertoara mogli bismo navesti Paganinijeve kompozicije. Smatram da i u njima muzika mora da bude u prvom planu, jer tehnika postaje lakša za izvođenje kada joj se ne pristupa atletski, oslanjajući se isključivo na mišićnu snagu. Takav pristup jednostavno nije moguće održati tokom celog dela, a pritom se gube gest, elegancija i lepršavost karakteristični za italijansku, ali i za francusku tradiciju, svaku na svoj način.

Sa Niškim simfonijskim orkestrom već ste izveli ovaj program na koncertima u Nišu na Niškim muzičkim svečanostima i u Beogradu na Beogradskim muzičkim svečanostima, a sada ga predstavljate i publici u Novom Sadu. Kako biste opisali saradnju sa orkestrom u ovim delima?

Iskustvo je zaista nadmašilo sva moja očekivanja, i to ne mislim samo na Vjetanov koncert već i na Havanaise Kamija Sen-Sansa. Reč je o zahtevnom programu za koji je važno da svi zajedno doživljavamo muziku na sličan način, da budemo emotivno uključeni, ali istovremeno i suptilni u izrazu. Ključno je da se međusobno slušamo kako bismo ostvarili spontanost i zajedničku lakoću u muziciranju. Mislim da smo u tome uspeli i nadam se da će tako biti i večeras. Ambijent je drugačiji, drugi je grad, a nastup na festivalu donosi i dodatnu inspiraciju.

Stefan Milenković je međunarodno afirmisani violinista čija je karijera počela još u ranom detinjstvu. Tokom višedecenijskog umetničkog rada nastupao je na značajnim svetskim scenama, sarađivao sa renomiranim orkestrima i muzičarima i osvajao nagrade na prestižnim međunarodnim takmičenjima.

Niški simfonijski orkestar, osnovan 1953. godine, jedna je od najznačajnijih muzičkih institucija juga Srbije. Tokom više od sedam decenija nastupao je na festivalima i koncertnim scenama u zemlji i inostranstvu i sarađivao sa brojnim domaćim i međunarodnim umetnicima. Povodom 70 godina rada, 2023. godine odlikovan je Sretenjskim ordenom trećeg stepena.

Previous
Previous

Gvarnerijus ponovo otvara vrata mladim umetnicima: četiri koncerta od 26. do 30. novembra

Next
Next

Koncert gitariste Borisa Milojevića u Italijanskom insitutu za kulturu