Hendlova opera Julije Cezar ponovo na sceni Madlenianuma
Barokna opera kao živa umetnost
Nakon premijernog izvođenja koje je izazvalo veliku pažnju beogradske publike, opera Julije Cezar u Egiptu Georga Fridriha Hendla vraća se 1. marta 2026. godine na scenu Opera i teatar Madlenianum, u produkciji Nove Beogradske Opere.
Premijera, održana 26. januara na Dan Madlenianuma, pokazala je da barokna opera u Beogradu nije tek sporadičan repertoarski izlet, već istinska potreba i želja publike.
Redovi za karte i pomeranje početka predstave zbog interesovanja gledalaca postali su simbol jedne važne činjenice – barok ima svoju publiku, i ona je spremna da ga sluša – navodi se u saoštenju Nove Beogradske Opere.
Praizvedena u Londonu 1724. godine, Hendlova opera danas važi za jedno od njegovih najizvođenijih i najdramatičnijih ostvarenja. Uloga Cezara, prvobitno pisana za kastrata, otvara prostor za virtuoznost, ali i za slojevitu psihološku interpretaciju. U spoju političke drame, intimne ljubavne priče i briljantne vokalne ornamentike, Julije Cezar ostaje delo snažnih strasti i precizno oblikovanih afekata – muzika koja i danas govori o moći, manipulaciji i emociji.
Ulaznice su dostupne na blagajni Opere i Teatra Madlenianum i na LINKU po ceni od 2.500 dinara, kao i putem platforme gigstix.com.
Pod dirigentskom upravom i umetničkim vođstvom Predraga Goste, produkcija nastoji da zvuk približi idealu istorijski informisanog izvođenja, ali bez muzejske distance. Barokna opera ovde nije arheološki artefakt, već živa, pulsirajuća scenska umetnost, piše u saopštenju povodom prve reprize. Režiju potpisuje Ilija Rojtman, čiji pristup naglašava dramsku dinamiku i snažne karaktere.
Na sceni će ponovo nastupiti međunarodna podela solista:
Sandro Rosi (kontratenor), Radoslava Vorgić (sopran), Silvija Rađen Kumar (sopran), Julia Portela Pinjon (mecosopran), Federika Moi (alt) i Sreten Manojlović (bas-bariton) – umetnici koji donose stilsku preciznost, virtuoznost i izražajnost neophodnu za Hendlovu partituru.
Povratak opere na scenu Madlenianuma
Orkestar New Trinity Baroque, koji svira na istorijskim instrumentima, predstavlja srce ove produkcije. Ansambl, osnovan 1998. godine u Velikoj Britaniji, okuplja specijaliste za barokni repertoar i donosi autentičan zvuk 18. veka – bogate timbralne nijanse, jasnu artikulaciju i energiju koja prožima čitavu predstavu. Koncertmajstor je italijanski barokni violinista Simone Piri.
Scenografiju i kostim potpisuje Tijana Trailović, koreografiju Anja Stojankić, dok su u predstavu uključeni i igrački ansambl Instituta za umetničku igru, kao i Kamerni hor Nasleđe iz Novog Sada, čime se dodatno produbljuje vizuelna i muzička slojevitost scenskog događaja.
Povratak Julija Cezara na scenu Madlenianuma nije samo repriza uspešne produkcije – to je potvrda da barokna opera može i treba da bude deo savremenog repertoara, stoji u saopštenju. U vremenu brzih formi i skraćenog trajanja pažnje, Hendlova muzika podseća na snagu sporog građenja afekta, na lepotu ornamenta i na dramatiku ljudskih odnosa koja ne zastareva.
O umetničkom direktoru i dirigentu
Predrag Gosta je dirigent, čembalista i osnivač Nove Beogradske Opere i ansambla New Trinity Baroque. Kao umetnički direktor, posvećen je razvoju baroknog i klasičnog repertoara kroz istorijski informisano izvođenje i istraživački pristup partiturama. Studirao je u Londonu i Sjedinjenim Američkim Državama, a diplomirao je i magistrirao dirigovanje i vokalne studije na Georgia State University. Danas je doktorand Univerziteta u Oksfordu, gde se bavi istraživanjem razvoja engleske opere krajem 18. veka.
Tokom karijere dirigovao je operskim i koncertnim projektima u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, sarađujući sa istaknutim solistima i specijalistima za ranu muziku. Njegov rad karakteriše spoj muzičke autentičnosti, scenske dramaturgije i savremene interpretativne energije.
Potvrda saradnje dve institucije
U sopštenju povodom drugog izvođenja opere navodi se da repriza Julija Cezara potvrđuje obnovljenu i osnaženu saradnju Nove Beogradske Opere i Madlenianuma, čije su prethodne koprodukcije nagrađene Godišnjom nagradom Udruženja muzičkih umetnika Srbije i nagradom časopisa Muzika Klasika. Ova produkcija predstavlja jasan signal da barokni repertoar ima potencijal da postane trajni deo beogradskog operskog života.