Autorski koncert gitariste i kompozitora Momčila Aleksandrića u okviru 27. Guitar Art festivala
Gitarista i kompozitor Momčilo Aleksandrić predstavlja svoj autorski koncert ali i tehniku imerzivnog okruženja kojom inovira mogućnosti za slušanje klasične muzike
U četvrtak, 12. marta od 19 časova u Operi i teatru Madlenianum na sceni Bel Etage predstaviće se autorskim koncertom gitarista i kompozitor Momčilo Aleksandrić.
Guitar Art festival se održava od 11. do 15. marta pod sloganom Classic i obuhvata 11 koncerata koji se odražvaju na scenama Opere i teatra Madlenianum i Narodnog pozorišta.
Izdvajaju se koncerti svečanog otvaranja Herceg Novi Beogradu i Beogradu Herceg Novom 11. marta i muzičko-dramski projekat Beograd u Lisabonu – Lisabon u Beogradu 13. marta.
Biografija umetnika
〰️
Biografija umetnika 〰️
Momčilo Aleksandrić (1991) je srpski gitarista, pedagog, kompozitor i multimedijalni umetnik. Nakon osvajanja prve nagrade na prestižnom međunarodnom takmičenju Hong Kong Altamira (2018), nastupao je kao izvođač i predavač širom Azije, Australije, Evrope, Severne i Latinske Amerike, na događajima kao što su ShenZhen Fuge Guitar Week (Kina, 2019), Hong Kong Altamira International Guitar Symposium (Kina, 2019), Universidad Nacional Concert Series (Heredia, Kostarika, 2019), Thailand International Guitar Festival (Bankok, 2018), i mnogim drugim.
Njegov udžbenik Comprehensive Guitar Method – College Textbook zvanični je priručnik na nekoliko prestižnih univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući Duke University, University of Minnesota i University of South Carolina. Njegovi istraživački radovi objavljeni su u specijalnim izdanjima časopisa Soundboard Gitarske fondacije Amerike (GFA): Octoechos Chant Tradition as an Inspiration for New Music (2024) i Llobet’s Homage to Sor (2019).
Trenutno se bavi koncipiranjem budućnosti klasične gitare kroz prizmu upotrebe veštačke inteligencije i virtuelne realnosti, kao i stvaranjem multimedijalnih umetničkih dela.
Autor je multimedijalnog projekta u virtuelnoj realnosti Vinča Code: Immersive Soundspace, realizovanog u saradnji Asocijacije gitarista Vojvodine i UNESCO mreže kreativnih gradova (2025).
Razgovor sa Momčilom Aleksandrićem
U razgovoru povodom autorskog koncerta na Guitar Art festivalu Momčilo Aleksandrić govori o svojoj muzici, inspiracijama i novim imerzivnim prostorima koje osvaja pomoću virtuelne realnosti, a koje će publika moći da vidi pre početka njegovog koncerta.
Šta publika može da očekuje na tvom koncertu u okviru ovogodišnjeg GuitarArt festivala?
Svoj autorski koncert sam naslovio Krug. Na repertoaru će biti kompozicije pisane za solo klasičnu gitaru, za duo gitara, kao i za gitaru i elektroniku, ali i za kamerni sastav. Kompozicije su nastajale u periodu od 2020. do 2024. godine.
Ukratko da ih predstavim: to su kompozicije Elektro Heksakord, Echoes from Altamira, Brief Prelude & Passacaglia No. 1, Study of Symmetry No. 1, Supernova Ikonoklast, Krug Study No. 2, Krug duo i Krug kvintet.
U svim ovim kompozicijama ispitujem različite mogućnosti gitare, elektronike i kamernih ansambala, ali i određene zakonitosti simetrije i heksakorda, što je vidljivo i u samim nazivima kompozicija. Sva dela koja u svom nazivu imaju reč krug inspirisana su slikom Krug Lazara Vozarevića, koju sam video na izložbi u leto 2022. godine. Bilo mi je fascinantno kako je srednjovekovnu srpsku ikonografiju sveo na jedan krug. Na sličan način sam napeve iz Osmoglasnika, koji se kreću u okviru sekste, sveo na akorde koji se razlažu u kompozicijama.
Veoma sam srećan i zbog toga što se veliki broj kolega odazvao da učestvuje u izvođenju mojih kompozicija, a posebnu čar, verujem, imaće i prostor scene Bel Etage u Operi i teatru Madlenianum.
Ti si održao i jedno predavanje baš o tim heksakordima koje pominješ. Šta te u njima toliko inspiriše pa ih koristiš i u kompozicijama?
U jednom trenutku sam želeo da kao temelj svoje muzike koristim napeve iz Osmoglasnika. Razmišljajući o tome kako da ih harmonizujem, došao sam na ideju čitajući Mokranjčev uvod u Osmoglasnik, u kojem on kaže da se melodije uglavnom kreću u okviru sekste. Budući da gitara ima šest žica, pomislio sam: zašto ne bih uradio najjednostavniju stvar – tih šest različitih tonova u okviru F-dura postavio u vertikalu i od njih napravio akord.
U početku sam koristio samo dijatonske tonove, a kasnije sam počeo da ubacujem i hromatske. To je, zapravo, bila potreba da harmonizujem na svoj način. U Krug kvintetu sporiji stavovi sadrže hromatske tonove, dok su brži zasnovani na dijatonskim heksakordima. To funkcioniše gotovo kao neka vrsta algoritma.
Da li je to jedini element koji te inspiriše da komponuješ muziku? Ti si se školovao za klasičnog gitaristu, ali si zašao i u polje komponovanja. Kada su se desili ti kompozitorski počeci?
Komponujem još od osnovne škole. Na četvrtoj godini srednje muzičke škole dogodio se važan koncert na kojem sam izveo jednu svoju kompoziciju. Bio je to diplomski koncert, a trebalo je da se svira delo domaćeg autora. Došao sam na ideju da konačno odsviram nešto svoje. Kompozicija se zvala Fragment.
U jednom trenutku sam, međutim, prestao da komponujem jer sam shvatio da je neophodno da ozbiljnije izučim tehniku komponovanja. Presudan trenutak da počnem intenzivnije da se bavim kompozicijom dogodio se 2019. godine, kada sam bio na velikoj turneji u Kini, nakon što sam 2018. osvojio nagradu na takmičenju Hong Kong Altamira.
Na toj turneji bili su najveći gitaristi današnjice, sa kojima sam delio koncertne podijume, ali i festivalske aktivnosti – žiriranje, masterklasove i razgovore. Tada sam shvatio da sam samo još jedan od gitarista koji svira sličan repertoar i da, ako se ikada budem vratio na takvu turneju, želim da ponudim nešto potpuno drugačije. Uz to je došlo i do određenog prezasićenja sviranjem istog repertoara.
Potom se dogodio kovid i nastupio je period kada se ništa nije dešavalo, pa sam to vreme iskoristio da se intenzivnije posvetim komponovanju.
Pre koncerta publika će imati priliku da doživi i tvoj rad u polju virtuelnog okruženja. O čemu se tu radi?
Ponovo je Kina bila inspiracija. Održao sam koncert u kineskom gradu Šenženu 2019. godine. To je ogroman grad koji se nalazi preko puta Hong Konga. Kada sam tamo boravio, shvatio sam da je mnogo toga o čemu se na Zapadu tek govori u smislu tehnologije tamo već uveliko prisutno.
Kamera kojom se snima imerzivni video za virtuelnu realnost napravljena je upravo u Kini. Moje interesovanje za tehnologiju počelo je tada. Pomoću takvog uređaja moguće je ući u prostor i čuti izvođače u imerzivnom zvučnom okruženju. Zbog toga pozivam publiku da dođe i iskusi slušanje izvođača u virtuelnoj realnosti.
U kom smeru misliš da bi virtuelna realnost mogla da se razvija i kod nas? Šta je to drugačije što publika može da doživi zahvaljujući virtuelnoj realnosti, a što ne može prilikom klasičnog slušanja uživo?
Virtuelna realnost može da pruži osećaj veće prisutnosti u prostoru u kojem slušalac u tom trenutku zapravo nije ili ne može da bude. Takođe može da stvori i osećaj veće bliskosti sa izvođačem, jer je izvođač praktično ispred nas, iako fizički nije tu.
Da li misliš da bi to moglo da promeni način doživljaja klasične muzike u budućnosti? Može li virtuelna realnost zameniti koncertnu dvoranu?
Mislim da neće zameniti koncertnu dvoranu, niti bih to voleo. Ali verujem da može da inspiriše ljude da posećuju koncertne prostore, jer će kroz virtuelnu realnost osetiti njihovu prostornost i atmosferu.
Da se vratimo još malo na tvoje kompozicije sa koncerta. Da li te, osim Mokranjca, inspirišu još neki kompozitori?
Definitivno. Na mene je snažno uticao Luj Andrisen, holandski kompozitor, i to i zvučno i konceptualno. Čitao sam mnoge njegove tekstove u kojima promišlja o procesu komponovanja.
Kompozicija Krug duo, u svom trećem stavu, ima jednu direktnu inspiraciju iz njegovog stvaralaštva. Naime, dvojica gitarista naizmenično sviraju heksakorde u formi hoketus tehnike. To je zasnovano upravo na Andrisenovoj kompoziciji Hoketus, u kojoj dva ansambla naizmenično sviraju sazvučja.
Ako pogledamo tvoju umetničku biografiju – školovao si se u Beogradu, jedno vreme proveo si na usavršavanju u Americi, u Minesoti, osvojio nagradu 2018. godine na Altamira takmičenju, svirao širom sveta i držao predavanja. Šta su te svi ti razvojni punktovi kao izvođača naučili? Koja si iskustva iz njih poneo?
To je veoma kompleksno pitanje i drago mi je što si to primetio. Mislim da je tajna u tome što se ne ustručavam da povežem sve ono što me zanima. Video sam mnogo ljudi širom sveta koji se gitarom bave na najrazličitije načine i koji joj pristupaju veoma slobodno i otvoreno.